Slobodanu Praljku Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrdilo je kaznu od 20 godina zatvora. Nakon što mu je izrečena drugostepena presuda u haškoj sudnici, Praljak je pred sudskim vijećem progutao sadržaj bočice kazavši im da je "popio otrov".
“Nisam ratni zločinac i ne priznajem vašu presudu” kazao je general Slobodan Praljak predsjedavajućem sucu Carmelu Agiusu, koji ga je upozorio da prestane s komentarrima. Praljak je potom popio sadržaj bočice i objavio da je “popio otrov”.
Sudija Agius prekinuo je izrivanje drugostepenih presuda, a Praljku je pozvana liječnička pomoć.
Tim za reanimaciju je ušao u sobu u koju je Praljak izveden. Došao je i helikopter. Vjerovatno će biti odvezen u bolnicu, javlja BIRN.
UŽIVO iz Haga: Tim za reanimaciju je ušao u sobu u koju je Praljak izveden. Došao je i helikopter. Vjerovatno će biti odvezen u bolnicu #Hag #Prlić #Praljak pic.twitter.com/kdwSIiAAwp
— BIRNBiH (@BIRN_BiH) November 29, 2017
Žalbeno vijeće ICTY-ja danas potvrdilo bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova postupka prekinulo je ročište ne objavivši odluku o bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.
UŽIVO iz Haga: Urednica BIRN BiH Erna Mačkić javlja da je jako puno policije i vatrogasaca, stigao je i helikopter, ne dam im policija da hodaju, ne mogu biti u lobiju, Praljku pružena medicinska pomoć #Hag #Prlić #Praljak pic.twitter.com/FdEwKuMC7t
— BIRNBiH (@BIRN_BiH) November 29, 2017
Praljku je djelimično je usvojena žalba, bio je učesnik udruženog zločinačkog poduhvata i potvrđena mu je kazna 20 godina zatvora.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u srijedu je, u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu danas je Jadranku Prliću potvrdilo prvostepenu presudu i osudilo ga na 25 godina zatvora.
Podsjećamo, u sažetku prvostepene presude pročitano je da je Slobodan Praljak u periodu od jeseni 1992. do 9. novembra 1993., imao velike ovlasti, prvo de facto, a zatim i de jure i de facto, nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Naime, od jeseni 1992. do 24. jula 1993., Slobodan Praljak, koji je tada imao funkcije u Ministarstvu obrane Hrvatske, rukovodio je oružanim snagama HVO-a, konkretno, tako što je preuzimao komandovanje izvjesnim operacijama, izdavao naređenja jedinicama i primao izvještaje komandanata sa terena, kao predstavnik HVO-a učestvovao u nastojanjima da se uspostavi zajedničko komandovanje s Armijom BiH, te komandujući izvjesnim jedinicama vojne policije HVO-a. On je imao i ulogu posrednika u smirivanju napetosti između raznih elemenata oružanih snaga HVO-a. Zatim, od 24. jula 1993. do 9. novembra 1993., Slobodan Praljak, kao zapovjednik Glavnog stožera HVO-a, posjedovao je komandne ovlasti i vršio efektivnu kontrolu nad svim sastavnicama oružanih snaga HVO-a. U tom svojstvu je donosio odluke o vojnim operacijama i obezbjeđivao njihovo izvršenje putem komandnog lanca.
Slobodan Praljak je tako planirao, omogućavao i dobijao informacije o vojnim operacijama HVO-a u Gornjem Vakufu oko 18. januara 1993. Planirao je i rukovodio vojnim operacijama HVO-a u opštini Prozor koje su počele 24. jula 1993. Učestvovao je u rukovođenju i planiranju operacija HVO-a u opštini Mostar od jula do početka novembra 1993., uključujući i operaciju od 8. novembra 1993. koja je dovela do rušenja Starog mosta u Mostaru. Najzad, učestvovao je u planiranju i rukovođenju operacijama HVO-a u Varešu u oktobru 1993. Time je učestvovao i u zločinima počinjenim u sklopu tih operacija.
Pored toga, Slobodan Praljak je bio informisan o tome da pripadnici oružanih snaga HVO-a premještaju i zatočavaju muslimansko stanovništvo Prozora u periodu od jula do avgusta 1993. Znao je da će u opštini Mostar biti počinjeni zločini, konkretno, znao je za
rušenje zgrada u istočnom Mostaru (uključujući džamije i Stari most), za ubistva, ranjavanje i napade na članove međunarodnih organizacija. On je omogućio ubistva Muslimana koji nisu pripadali nikakvim oružanim snagama, kao i uništavanje imovine u
Stupnom Dolu u oktobru 1993. godine. Slobodan Praljak je unatoč tome nastavio obavljati svoje funkcije sve do 9. novembra 1993. Takođe, nije ulagao ozbiljnije napore da se stane u kraj zločinima koje su činile oružane snage HVO-a. Naprotiv, poricao je zločine počinjene nad Muslimanima i omogućio nepreduzimanje krivičnog gonjenja počinilaca tih zločina. Slobodan Praljak je posebno doprinio nastojanjima HVO-a u sakrivanju odgovornosti HVO-a za zločine u Stupnom Dolu.
Pored toga, Slobodan Praljak je djelovao i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a, a sa ciljem ostvarivanja zločinačkog cilja navedenog poduhvata. Naime, zahvaljujući svojim funkcijama u hrvatskoj vladi i u HVO-u, bila mu je poznata politika najviših hrvatskih rukovodilaca prema Herceg-Bosni, za koju se i sam pokazao spremnim da je ostvaruje. U tom okviru, Slobodan Praljak je naređenja, poruke i uputstva hrvatskih rukovodilaca prenosio rukovodiocima Herceg-Bosne i učestvovao u pribavljanju vojne podrške iz Hrvatske za oružane snage HVO-a.
Većina članova Vijeća, koje nije jednoglasno u vezi s oblikom odgovornosti, uvjerena je van razumne sumnje da je Slobodan Praljak značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu. Osim toga, iz njegovog doprinosa proizlazi da je on posjedovao namjeru da ostvari zajednički zločinački cilj protjerivanja muslimanskog stanovništva i da se čine pomenuti zločini kako bi se taj cilj sproveo. Vijeće pored toga ocjenjuje da je Slobodan Praljak, na osnovi svog doprinosa ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja i svojih saznanja o činjenicama, razumno mogao predvidjeti da će, tokom operacija deložiranja u Gornjem Vakufu u januaru 1993. i tokom operacije HVO-a u Raštanima u avgustu 1993., biti počinjena djela krađe, no prihvatio je i preuzeo rizik da bi ti zločini mogli biti počinjeni.
