Politički analitičar Žarko Puhovski izjavio je u srijedu, nakon što je Slobodan Praljak u haškoj sudnici popio otrov, da će Hrvatska imati novog sveca jer će Praljak biti prihvaćen kao svetac pučkom pobožnošću.
“Hrvatska će imati novog sveca, on će biti pučkom pobožnošću prihvaćen kao svetac”, rekao je Puhovski na konferenciji za novinare “Nasljeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u svjetlu presude Prliću i drugima”. Dodao je kako je već malo nedostajalo da to postane i Dario Kordić, koji je osuđen za zločine nad bošnjačkim civilima u Lašvanskoj dolini, a koji je živ.
Praljak bliže Sokratu
Podsjetio je kako se u zatvoru u Scheveningenu u ožujku 2006. ubio i nekadašnji premijer tzv. Republike Srpske Krajine Milan Babić, prethodno priznavši zločine.
“Povijesno gledano, Praljak sebe pokušava smjestiti negdje između Ratka Mladića i Sokrata, a on bi sigurno radije bio bliže Sokratu… Socijalne konzekvence bit će takve da će on postati jedna vrst sveca”, kazao je Puhovski.
Voditeljica Documente – Centra za suočavanju s prošlošću Vesna Teršelič ocijenila je kako se radi o tragediji “za Praljka i sve nas” jer trebamo priliku za “okretanje stranice”, a ne još jedno stradanje.
“Uz one koji više nisu tu i koji su dali život, trebamo svakoga koji će dati svoj doprinos priznanju patnji i izgradnji povjerenja”, rekla je.
Bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak umro je u bolnici u Haagu nakon što je u haškoj sudnici popio otrov pošto mu je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) potvrdio kaznu od 20 godina zatvora za ratne zločine.
Ostajemo zarobljeni nedovršenim ratovima
Govoreći o nasljeđu MKSJ-a u svjetlu presude Prliću i drugima, Teršelič je ocjenila kako i dalje ostajemo zarobljeni nedovršenim ratovima. Smatra kako svima treba osuda zločina, ali i osuda politika koje su ih dopustile. “Te su politike bile pogrešne”, naglasila je.
Smatra i dalje živimo u “sjeni porušenih mostova povjerenja” upozorivši kako je polarizacija danas veća nego 1995. i 1996. godine. “Sve ove godine protekle su u prikrivanju odgovornosti za zločine, kao i kompleksne političke pozadine počinjenih zločina”, rekla je.
Ocijenila je kako je Hrvatska u BiH pružala podršku obrani, ali i počinjenju zločina. “Bila je i na strani obrane jedinstvene BiH i na strani njezina razbijanja”, kazala je istaknuvši kako treba priznati počinjenu patnju stradalih i početi graditi povjerenje. Ključnim pitanjem smatra hoćemo li uspjeti izaći iz faze poricanja zločina i okrenuti novu stranicu, pri čemu rat u BiH treba pogledati u cjeloj njegovoj kompleksnosti.
I Puhovski smatra da presuda šestorici čelnika bosansko-hercegovačkih Hrvata, kao ni mnoge dosadašnje, neće doprinijeti pomirbi. “Istina ne dovodi do pomirenja, istina dovodi do uznemirenja”, kazao je.
Ističući kako se MKSJ nije pokazao jasnim i konzekventnim u svojim presudama, Puhovski velikim njegovim doprinosom smatra to što sudovi u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu sude bolje od haškog sudišta, tj. pravednije i tehnički korektnije.
“Bez tog sudišta vjerojatno uopće ne bi sudili tzv. svoje ratne zločine”, rekao je.
Presuda ne znači odgovornost Hrvatske
Članica pravnog tima Documente Jelena Đokić Jović rekla je kako je udruženi zločinački pothvat oblik individualne kaznene odgovornosti i ne znači da su oni koji su označeni kao sudionici proglašeni krivima za takav zločin. Također, naglasila je, spominjanje njihove uloge niti na koji način ne predstavlja odgovornost Republike Hrvatske.
“Odluka je limitirana isključivo na osobe obuhaćene presudom”, istaknula je Đokić Jović dodavši kako sudska odluka da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH nije prva takva odluka haškog suda, jer je to već ranije utvrđeno u “predmetu Tadić i predmetu Čelebići”.
Također, prije današnje sudske odluke postojale su ranije dvije presude haaškog suda – u predmetu “Naletilić i Martinović”, te predmetu “Blaškić”. Đokić Jović smatra i da je iz današnje sudske presude otpala optužba da se radilo o okupaciji.
