U Novi dan se javila Đenana Kaminić iz Mostara koja je izvještavala o reakcijama na jučerašnju presudu u slučaju Prlić i ostali te je razgovarala sa Amerom Bahtijarom iz Centra za kritičko mišljenje.
Brojne su reakcije u gradu na Neretvi na presudu, od zadovoljstva u Udruženju logoraša, koji su i očekivali takvu presudu, do
razočarenja u Udruženju Hvidra gdje presudu ocjenjuju sramotnom i neprihvatljivom. Također, samoubistvo osuđenog Slobodana Praljka u sudnici Haškog tribunala neki nazivaju herojskim činom, a član Predsjedništva BiH Dragan Čović je presudu nazvao neprihvatljivom, te pozvao hrvatski narod u BiH da presudu podnesu dostojanstveno.
Pored toga, u Mostaru su stotine ljudi okupile se ispred doma Herceg Stjepan Kosača gdje su zapalili svijeće, a prije toga je održana sveta misa za Praljka. Svijeće nisu zapaljene samo u Mostaru, već je to bilo i u Čapljini, Tomislavgradu, Livnu, a u Mostaru su zastave spuštene na pola koplja.
Bahtijar je rekao kako je jučer bio dan na koji se čekalo 25 godina.
“Kad je sudija krenuo da čita presudu i kad se vidjelo da će krivci biti kažnjeni, bio sam sretan kao nikad u životu. Presuda je jasna i razgovjetna, jasni su dokazi onoga što je pročitao sudiju – na BiH je izvršena agresija Republike Hrvatske, zločini su bili kontrolisani i naređivani”, komentarisao je za N1.
Istakao je i kako je pravda zadovljena i da se konačno sada može krenuti naprijed.
Upitali smo ga da prokomentariše čin Praljka te nam je kazao: “Što bi rekao Johnny Štulić, Praljak je imao prokletu mogućnost izbora, ali nisu imale njegove žrtve. Zastrašujuće su reakcije na njegov čin – da se zločinac proglasi svecem“.
O tome kakva se poruka šalje veličanjem ratnih zločinaca je rekao: “Šalje se poruka suosjećanja sa ratnim zločincima i da žrtve nisu bitne. Niko nije spomenuo žrtve. Pokušava se reći da je Haški tribunal protiv Hrvata, a 10 najuglednijih svjetskih sudija je presudilo da se radilo o udruženom zločinačkom poduhvatu i to se sada dovodi u pitanje, što je zastrašujuće“.
Bahtijar je za N1 rekao i kako nije moguće okrenuti se budućnosti bez pomoći međunarodne zajednice, odnosno da iz međunarodne zajednice diktatom kažu da oni koji ne priznaju ratne zločince, ne mogu biti partneri i da je to minimum.
