Britansko-irski pisac i ugledni nagrađivani novinar Ed Vulliamy u svojoj kolumni u The Guardianu osvrnuo se na dešavanja u Hagu i osuđenog generala Slobodana Praljka koji je jučer u sudnici popio otrov nakon čega je u bolnici preminuo.
“Datum je bio utorak, 9. maj 2006. godine. General Slobodan Praljak je stajao na nogama, odmjeravajući me. Nije to bio prvi put da smo se sreli licem u lice. Druga prilika je bila u septembru 1993. godine, u sjedištu samoproglašene Herceg-Bosne. General Praljak je potpisao zapovjed o dopuštanju trojici reportera, uključujući i mene, da uđu u koncentacioni logor Dretelj pod njegovom komandom, u blizini Čapljine gdje su bosanski muslimani bili maltetriani, izgladnjivani i ubijani”, sjeća se Vulliamy.
Vulliamy u kolumni navodi da uz svu pažnju javnosti u vezi sa prošlosedmičnom presudom Ratku Mladiću, generalu bosanskih Srba, mnogi su zaboravili da se u BiH vodio još jedan rat, u kojem su bosanski Hrvati pokušali stvoriti vlastiti “etnički čist” teritorij.
Svjedočio je u sudnici Haškog tribunala protiv Prljaka.
“Konstantno su nam odbijali ulazak u Dretelj. Ali, zbog njemu znanih razloga, Praljak je dopustio da uđemo. Kada smo došli u bivšu jugoslovensku vojnu bazu i pokazali odobrenje komandiru kampa, majoru Šakoti, bio je uznemiren, ali je ispoštovao Praljkovu naredbu i ušli smo”, navodi.
Vulliamy nadalje opisuje šta je vidio u logoru.
“U jednom skladištu stotine uplašenih muškaraca, sjede ili čuče; vrata su bila zatvorena 72 sata ostavljajući ih da se guše u vrućini i smradu, pijući sopstveni urin. Nastavili smo u dva hangara koji su ukopani u brdu. Vrata su bila otvorena, ali je bilo mračno unutra. Zatvorenici su bili u užasnom stanju – mršavi, sa problemima kože. Rekli su nam kako su vrata često zaključana i da su jedanput pijani čuvari otvorili vatru kroz njih, ubivši i ranjavajući nekoliko osoba. U metalnim vratima smo vidjeli rupe od metaka i udare na zidu tunela. Mada su muslimani, mnogi od zarobljenika su se borili za Praljkovu bosansko-hrvatsku HVO protiv zajedničkog srpskog neprijatelja, a njihovi bivši sabornici su ih sada progonili”.
Kako kaže, svjedočio je patnjama muslimana u istočnom Mostaru.
“Trinaest godina kasnije, Praljak nije imao ništa od toga. Želio je da govori o tome kako etničke grupe imaju suverena prava i pitao me: ‘Da li je pravo na odbranu i na slobodu obaveza i pravo suverenog naroda?’ Sudija Antonetti je intervenisao: ‘Gospodine Praljak, da li biste postavili pitanja na koja svjedok može da odgovori?’ – i mi smo neko vrijeme nastavili da se bavimo tim pitanjima”.
“Praljak me pitao: ‘Da li ste istraživački novinar ili politički novinar?’ Rekao sam mu da kada pokrivate rat ‘mislim da morate imati malo znanja o političkoj situaciji’.”, naveo je Vulliamy.
“Gospodine Praljak”, zamolio je Antonetti, “sudije na mojoj lijevoj i mojoj desnoj strani misle da postavljate pitanja koja nisu relevantna”.
“Iako bih imao mnogo više da vas pitam, ja ću se zaustaviti. Hvala vam što ste odgovorili na pitanja”.
U sudskom zapisu stoji: “SVJEDOK: Hvala, generale.” I to je bilo to, napisao je ugledni nagrađivani novinar i svjedok u slučaju protiv Praljka Ed Vulliamy u svojoj kolumni u The Guardianu.
