Presuda bh. šestorci mogla bi pokrenuti pozitivne procese u BiH i regiji, iako kvalifikacije „udruženi zločinački poduhvat“ i „međunarodni sukob“ otvaraju i druge mogućnosti.

Izrečena je posljednja presuda u Haškom tribunalu. Optuženi u slučaju „Prlić i drugi“ pravosnažno su osuđeni za teške ratne zločine, među kojima i udruženi zločinački poduhvat (UZP) radi stvaranja etnički čiste „Hrvatske republike Herceg-Bosne” (HRHB). Kada je čuo presudu, bivši načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) general Slobodan Praljak oduzeo je sebi život ispijajući otrov u sudnici. Regionalni mediji su ovaj čin uporedili sa samoubistvom Hermanna Göringa u Nürnbergu 1946. godine.

Brojne reakcije i na društvenim mrežama pokazale su koliko je zapadno-balkanska regija opterećena ratnom prošlošću. Jedni su veličali ratne zločince i njihovu tvorevinu HRHB, a drugi pozivali na dostojanstvo i suzdržavanje od djela koja bi mogla razbuktati međunacionalnu mržnju. Komentirajući samoubistvo generala Prljaka, novinarka Željka Wilhelmine Poloni je na svom Facebook statusu napisala: „Lakše je izgleda živjeti sa zločinom, nego sa kaznom“.

Poruke Dragana Čovića

Politička analitičarka Ivana Marić, također na Facebooku, podsjeća da je samoubistvo u katoličanstvu ubistvo, te je stoga neprihvatljivo i smatra se teškim nemoralnim činom. „'Samoubojica prezire ljubav prema samome sebi i odbacuje apsolutnu vlast Boga nad životom i smrću’ (Evangelium vitae br. 66). U ranija vremena samoubojicama svećenik nije išao na sprovod, a pokapalo ih se uz ogradu groblja ili čak izvan ograde. Toliko o herojstvu!“, napisala je Ivana Marić.

Bilo je i onih koji su veličali čin Slobodana Praljka, organizirajući u Mostaru i Širokom Brijegu skupove podrške osuđenicima. U gradu na Neretvi ispred Doma Hercega Stjepana Kosače zastave BiH, hrvatskog naroda i HVO-a spuštene su na pola koplja, a stotine ljudi zapalili su svijeće za Slobodana Praljka. Iako je ocijenio da je posljednja haška presuda „zločin prema svim predstavnicima hrvatskog naroda”, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović je pozvao na smirenost i dostojanstvo u cijeloj državi, posebno tamo gdje je bilo sukoba između Bošnjaka i Hrvata. „Održivost BiH ovisi o statusu hrvatskog naroda. Osigurat ćemo potpunu ravnopravnost hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda“, rekao je Čović.

Umjereni optimizam

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović tvrdi da presuda šestorci stavlja „međunarodni pečat na tamni dio istine o razlozima stvaranja i načinu djelovanja HRHB i dio ciljeva rukovodstva Hrvatske u proteklom ratu”. Kazao je da je hrvatska politika imala dva lica, od kojih je jedno nanijelo „strahovite“ patnje te i Bošnjake i Hrvate učinilo „gubitnicima“. „Drugo, svijetlo lice hrvatske politike je ono koje se borilo i izborilo za prestanak sukoba, koje se brinulo o protjeranim Bošnjacima te omogućilo Washingtonski sporazum i borbu Armije RBiH i HVO-a rame uz rame do kraja rata“, kazao je Izetbegović.

Umjerene reakcije ključnih političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini (BiH) analitičari su doživjeli kao „tračak nade“ da bi posljednja haška presuda mogla označiti početak pozitivnih procesa u hrvatsko-bošnjačkim odnosima. „Ovu presudu treba poštivati i niko ne treba da likuje u ovom trenutku. Nadam se da će lideri sa punom odgovornosti prihvatiti sve što je rečeno u presudi radi suočavanja sa činjenicama iz prošlosti“, kaže za Deutsche Welle bivši sudija i tužitelj Vehid Šehić.

Selektivni odnos prema haškim presudama

„To je prvi korak ka izgradnji povjerenja i razumijevanja među svim građanima BiH, a onda i među narodima. Ovo nije presuda hrvatskom narodu, nego pojedincima. Prema pravilima Haškog tribunala, čak i ako se radi oudruženom zločinačkom poduhvatu, utvrđuje se individualna odgovornost, što se može vidjeti i prema različitim kaznama koje su izrečene. Ova presuda treba da bude podloga izgradnje sasvim drugačijih, iskrenijih odnosa između BiH i Hrvatske, ali i BiH i Srbije. Bez takvih odnosa neće biti moguća borba protiv socijalne krize na ovim prostorima. Ovom presudom riješili smo veliki dio problema iz naše ratne prošlosti“, kaže Šehić.

On, međutim, podsjeća i na problem selektivnog pristupa sudskim presudama. „Tamo gdje sud nekoga oslobodi, onda se kaže da je pravilno utvrdio činjenično stanje, dok se osuđujuće odluke nazivaju političkim odlukama, kao što smo imali priliku vidjeti i u slučaju Ante Gotovine“, podsjeća naš sagovornik. U Hrvatskoj se, ako je suditi prema burnim reakcijama i negodovanju zvaničnika u Zagrebu, većinom članova Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), već zaboravila oslobađajuća presuda izrečena Gotovini i drugim oficirima Hrvatske vojske (HV) koji su bili optuženi za zločine u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“. U Zagrebu se prije pet godina slavila odluka Haškog suda o puštanju Gotovine na slobodu, dok se danas taj isti sud naziva „političkim tijelom“.

Hrvatski odgovor na UZP

Posebno su oštre bile reakcije na dio presude o UZP-u prema kojem se bivši hrvatski zvaničnici, među kojima i Franjo Tuđman, indirektno smatraju odgovornim za ratne zločine, odnosno pokušaje stvaranja etnički čistih prostora u BiH. Presudom se utvrđuje da je sukob u BiH zbog učešća HV-a i kontrole Zagreba nad HVO-om imao i međunarodni karakter, te da je u BiH na djelu bilo i „stanje okupacije“. Hrvatski premijer Andrej Plenković najavio je osporavanje ovih navoda. „Vlada će razmotriti raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi osporila određene navode iz presude”, najavio je Plenković, podsjećajući na zasluge Hrvatske i HV-a u deblokadi Bihaća 1995. godine i saradnju između HV-a, HVO-a i Armije BiH u završnim vojnim operacijama u BiH.

Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković smatra da Hrvati sada trebaju biti „razboriti”, „hladnih glava“ i da moraju voditi računa o interesima hrvatske države, ali i interesima Hrvata koji žive u BiH. „Dominantan je stav da presuda ne odgovara historijskim činjenicama, da je nepravedna i da je svi zajedno odbacujemo”, kazao je Jandroković, najavljujući za četvrtak (30.11.) posebnu sjednicu Sabora o presudi „Prliću i drugima“. Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, međutim, vjeruje da je haška presuda izrečena u srijedu (29.11.) epilog „loše i pogrešne“ politike iz devedestih godina. „Smatram da ovim nije osuđen hrvatski narod, nego nositelji te politike koji se nalaze u Hagu“, rekla je Pusić.

Od novih sudskih procesa „više štete nego koristi”

Hrvatski eksperti, među kojima advokat Veljko Miljević, vjeruju da pravosnažna presuda u slučaju bh. šestorke nema pravnih posljedica za Hrvatsku. Stručnjaci u BiH, međutim, smatraju da Hrvatska ima razloga za zabrinutost ukoliko se u BiH bude insistiralo na novom procesu, poput onog koji je ranije pokrenut protiv Srbije. Na pitanje može li posljednja haška presuda poslužiti kao osnov za eventualnu tužbu BiH protiv Hrvatske, Vehid Šehić odgovara potvrdno, ali napominje da bi takav proces mogao donijeti više štete nego koristi. „Moramo biti svjesni realnosti političkog odlučivanja u BiH. Za pokretanje jedne takve tužbe trebalo bi osigurati saglasnost i u državnom Predsjedništvu”, kaže Šehić, upozoravajući da bi taj proces mogao otvoriti novi period političke nestabilnosti u BiH i regiji. On ističe da je i građanima BiH dosta političkih turbulencija, da ne treba „dolijevati ulje na vatru” i da svima u ovoj zemlji i regiji treba omogućiti ambijent za normalan život.