Miloš Ćirić, politolog i aktivista za ljudska prava iz Beograda i autor teksta "Oprosti nam, Fatima" koji je objavljen na dan izricanja presude Ratku Mladiću, za N1 je objasnio šta ga je natjeralo da napiše taj tekst i reakcijama koje je probudio.
Ćirić je na početku komentarisao jučerašnju presudu u predmetu “Prlić i ostali” kao i čin Slobodana Praljka koji je nakon izricanja presude popio otrov i izvršio samoubistvo.
“Ja mislim da je taj događaj koji je jučer obilježio dan i bacio sjenu na presudu, ustvari njegov posljednji kukavički čin kojim je uputio posljednju uvredu žrtvama i porodicama s jedne strane, s druge strane zacementirao svoj status među desničarima i nacionalistima kao heroj koji se ubio za njihovu stvar“.
Ćirić je nakon toga komentarisao kako je presuda prihvaćena u regionu.
“Imali smo premijera Plenkovića koji je kazao da je samoubistvo ratnog zločinca jedna posljedica duboke moralne nepravde, hrvatski Sabor kao i u prethodnom satu reakciju iz Beograda predsjednika Vučića koji u najboljem duhu Miloševićevog ministra kaže da 95 posto Srba kaže da je presuda Mladiću nepravedna i šta bi bilo da on izađe i to kaže javno, što je upravo uradio“, dodao je on.
“Medijska elita u Srbiji je nastala na ratu u BiH i raspadu Jugoslavije. Mislim da je važno reći kakav je sam odnos Tribunala prema optuženicima. Vi znate vrlo dobro da su optuženici u Tribunalu imali kraljevski tretman, da su tretirani kao bijeli medvjedi i živjeli u veoma udobnim uslovima. Najradikalniji primjer je Šešeljevo višegodišnje iživljavanje u sudnici i vrijeđanje Suda i žrtava“, poručio je Miloš Ćirić.
Kazao je da “svaka strana bira svoj narativ” i da se protiv toga mora boriti svim silama.
“Svaka strana bira svoj narativ i protiv njih se moramo boriti svim silama. Ukoliko dođe do izricanja presude koja “ne odgovara srpskim nacionalnim interesima” onda Hag nije dobar i ne doprinosi pravdi. U slučaju Prlić i ostali, posebno sada u ovom skandalu, mislim da je sličan mehanizam po kojem oni razmišljaju“, ističe gost Dana uživo.
“Oprosti nam, Fatima”
O tekstu koji je izazvao buru reakcija i komentara u regiji, a čiji je autor, Ćirić je kazao:
“Tekst je napisan tog jutra kada je bila presuda Mladiću, a nastajao je svih godina unazad koliko se bavim ovim temama. Cijeli moj aktivizam je usmjeren na otkrivanje istine i odgovornosti Srbije za agresorske ratove koje je vodila u BiH i Hrvatskoj, zločine na Kosovu“, smatra Ćirić i dodaje:
“Ta priča je na mene ostavila snažan utisak 2012. godine kada su njene kosti pronađene, što ne znači da nema drugih primjera, ima ih milion. Naš je zadatak da pažnju fokusiramo na žrtve, a ne na rehabilitaciju ili opravdavanje zločinaca i njihovu glorifikaciju. Meni lično je ta priča o toj bebi koja je rođena i umrla u Potočarima, ostavila na mene najveći utisak i bila mi je povod za taj tekst. O tome znam puno godinama, a tekst je nastao nekoliko sati prije nego je krvniku Mladiću izrečena presuda“.
Još je kazao da je ta vrsta retorike u Srbiji i regiji postojala i prije devedesetih.
“Ja bih rekao da ta retorika i ideologija nije bila na snazi devedesetih godina, nego je postojala i prije samo je tada eksplodirala. Ona je živa i dan danas. Imate Biljanu Plavšić koja je danas počasna građana Beograda i koju često srećem. Imate narativ u javnosti koji rehabilituje ljude na način da je to nedopustivo“.
