Početkom decembra 2017. godine, u šestoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja, aktivisti i aktivistkinje su obilježili mjesta stradanja u Goraždu, Foči i Mostaru.
Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja ima za cilj da ukaže na postojanje ovakvih mjesta u našim zajednicama i da pridonese detabuiziranju zaboravljenih mjesta stradanja. Aktivisti i aktivistikinje iz BiH do sada su obilježili više od 50 mjesta stradanja širom BiH.
Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na određenim područjima, u kontekstu lokalnih zajednica većinom se radi o stradanju zajednice koja je nakon rata manjinska, onih koji u ustaljenim narativima imaju ulogu “iskonskih neprijatelja”, pri čemu je memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo “pobjednika” i onih koji drže poluge moći u tim zajednicama.
“Presude Tribunala u Hagu, kojima smo svjedočili i proteklih dana, kao i drugih sudova za ratne zločine, svakako su značajne u kontekstu suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira. Smatramo da i obilježavanje mjesta stradanja također ima izuzetno važnu ulogu u cjelokupnom procesu suočavanja jedne zajednice sa bremenitim naslijeđem prošlosti, izgradnji mira i pomirenju”, kažu aktivisti i aktivistkinje.
Tokom ove akcije, obilježili smo objekte koji su tokom rata 1992-1995. služili kao mjesta zatočenja i ubistava, sportske hale, bolnice,
fabrike i skladišta, kuće i kulturni domovi. Vremenom neki od njih su vraćeni u prvobitne funkcije, dok su ostali devastirani i napušteni.
Ovom prilikom obilježena su neobilježena mjesta stradanja: selo Crkvina kod Goražda, iz kojeg je tokom rata odvedeno 11 osoba srpske nacionalnosti nakon čega se vode kao nestali. Obilježili smo i sportsku dvoranu “Partizan” u Foči koja je služila kao zatočenički
objekat za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti, tokom 1992. godine. U okolini Foče obilježili smo i bivši zatočenički objekat
skladište Buk-Bijela, koji je služio za zatočenje žena, djevojčica i starijih muškaraca bošnjačke nacionalnosti te takozvana “Karaman kuća” u Miljevini, u okolini Foče, koja je tokom 1992. godine služila kao logor za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti.
U Mostaru smo obilježili Heliodrom, objekat bivše kasarne JNA u Rodoču južno od Mostara koji je tijekom rata 1992-1995. godine, služio kao zatvor za područje Mostara i šire. U okolini Mostara, u Potocima, obilježili smo Osnovnu školu Potoci koja je bila mjesto zatočenja osoba hrvatske nacionalnosti sa područja Mostara. Takođe, u Potocima smo obilježili i mjesto gdje su strijeljana tri zarobljena pripadnika HVO-a, koji su na prisilnom radu trebali prenijeti protivavionski mitraljez na uzvišenje. Obilježili smo i mjesto stradanja tzv.
„Skenderova kuća“ u Potocima, koja je bila mjesto zatočenja za vojnike i civile hrvatske nacionalnosti sa područja grada Mostara, u periodu od juna do decembra 1993. godine.
Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad…
“Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i potaknemo ljude iz lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti”,
poručuju aktivisti i aktivistkinje koji su do sada u BiH obilježili više od 40 neobilježenih mjesta stradanja.
Dodaju da legitimitet za provođenje ove aktivnosti imaju kao građani društva u kojem žele svjetliju budućnost, bez straha i nepravde.
