"Više ne znamo ko smo" (Wir wissen nicht mehr, wer wir sind) naziv je knjige švicarskog autora Cyrilla Stiegera.

Knjiga nedavno objavljena na njemačkom jeziku tematizira identitet Bošnjaka, Torbeša (etnička manjina u Makedoniji, makedonski muslimani), Goranaca (etnička manjina u Albaniji i Makedoniji – albanski i makedonski muslimani) ili Pomaka (bugarska etnička manjina – bugarski muslimani).

Stieger je švicarski ekspert za Balkan, urenik i novinar, te stručnjak za jezike i historiju Istočne Evrope i Zapadnog Balkana. O tome zašto, između ostalih, ni Bošnjaci ne znaju ko su, kako političari u Bosni i Hercegovini profitiraju od nacionalnih podjela, zašto su Bosanci i Hercegovci i svi koji se ne uklapaju u nametnute forme identiteta kažnjeni, Stiger je govorio u intervjuu “N1 na 1”.

Sa autorom knjige razgovarala je Aida Hadžimusić.

Na pitanje zašto Bošnjaci, između ostalih, “ne znaju ko su”, Stieger je rekao:

“Naviknut sam na to da se svi u Bosni i Hercegovini definiraju etnički. To je bilo tako i u povijesti i u Jugoslaviji. U BiH je to najvažnije pitanje, kakvom narodu pojedinac pripada. To za mene nije problem, ali jeste za razvoj Bosne, jer nema “nad-etničke” svijesti. Kada bi ona postojala, to bi bilo važno da se država bolje razvije. Bosanski Srbi kažu da ih ne zanima država Bosna i Hercegovina, a i Hrvati koji hoće stvoriti treći entitet također. To je teško, jer nema zajedničke svijesti. Bosanski Hrvati ili Srbi ne smatraju BiH svojom domovinom i državom i teško je da se nešto kreće naprijed.“

Na pitanje zašto se toliko potencira upravo nacionalni identitet, pored rodnog, socijalnog ili nekog drugog, ili zašto je ljudima u Bosni i Hercegovini važnije da budu Hrvati, Bošnjaci i Srbi, a ne “majka”, “otac”, “naučnik”, ljubitelj jedne ili druge boje ili fudbalskog kluba, Stieger je odgovorio:

“Meni je to tužno i žalosno. U Bosni je sve definirano etnički. Sve je podijeljeno na osnovu etničke pripadnosti, uključujući državne i upravne institucije. One su etnizirane. To je teško, jer ako neko kaže da nije Hrvat, Srbin ili Bošnjak, za njega je teško, jer neće dobiti posao u tim institucijama. To je problem. Ljudi nemaju izbora. Ako hoće nešto postići, onda se moraju definirati samo etnički“.

“Potpuno je apsurdno da su oni koji se izjašnjavaju kao Bosanci i oni koji žele razbiti etnički koncept, diskriminirani i kažnjeni, a to je potpuni apsurd za mene“, dodao je Stieger.

“Mislim da su političari “etnonacionalni” i obraćaju se samo jednoj etničkoj skupini. Nije im stalo do toga šta se dešava u državi, u Bosni. Ako se brinu oko nečega, onda se brinu samo za sebe i za to kako sačuvati vlast.“

Stieger smatra da se upravo zato nameću lažni problemi:

“Najveći problem je što se mladi iseljavaju čim se pruži prilika. Žalosno je što se priča o jeziku, a ljudi odlaze. Nije problem u jeziku, problem je što ljudi odlaze.“

Na pitanje šta je rješenje, autor knjige “Više ne znamo ko smo” kaže:

“Treba promijeniti Ustav. To je nužno, ali do toga neće doći, jer se političari neće dogovoriti. Nužno je ukinuti sistem “dvije škole pod jednim krovom”. Uče se tri istine i tako se nije moguće suočavati sa prošlošću, ratnim zločinima itd. Ne može se razviti jedno društvo koje osjeća da je društvo. To je opasno i nije dobro. Treba razviti građansku svijest, ali i to je teško, jer je čitava država građena na etničkim načelima, a ne građanskim, a međunarodna zajednica je potvrdila takvo stanje – etničku podijeljenost“.