Vijest o optužnice protiv četvorice bivših funkcionera i pripadnika policije iz Vlasenice, među kojima je i aktuelni načelnik opštine, uzburkala je duhove prošlosti u ovom gradiću u istočnoj Bosni. Žrtve i danas teško govore o strahotama koje su preživjeli. Posebno povratnici, koji i 25 godina poslije, iznova proživljavaju istu golgotu.

Sakib Dautović jasno se sjeća juna 1992. godine. Tada 30-godišnjak, u okolnim šumama tražio je spas od progona koji su nagovještavali zločine koji će se tek desiti. Sa trudnom suprugom i dvoje djece, dane je provodio skrivajući se u šumi. Noću je dolazio po nešto odjeće i hrane. Sve do 5. juna, kada je uhvaćen i zatvoren u logoru Sušica. Bio je to početak pakla.

”Tukli, izvodili, ubijali…Pucali po hangaru, i sad se znaju meci gdje su zidove probijali, pucali po nama. I kažu za vas je skup metak, skup je metak da vas ubije. Nego onako, tuku da ubiju, držali su i sjekire, lance, neke šipke…”, sjeća se Dautović.

Samo petstotinjak metara od Sakibove i Havine porodične kuće nalazi se nekadašnji zloglasni logor Sušica. Od juna do polovine septembra 1992. godine, kroz logor je prošlo od sedam do osam hiljada Bošnjaka. Muškaraca, djece, žena i staraca. Svakodnevno su bili izloženi maltretiranju, mučenjima, batinama i nehumanom tretmanu.

Sakibova supruga Hava te ‘92. godine spašavala je zarobljenike, noseći im hranu i vodu, kad god je mogla. Često je svjedočila premlaćivanju i maltretiranju zarobljenika, ne znajući hoće li joj suprug ostati živ.

“Kod logora su ih tukli. Možda su oni njih tukli i kad odu da rade, jer su oni išli svi raditi. A kod logora i u logoru su ih tukli”, kaže Hava Dautović.

I Sakib i Hava dobro pamte ko su ljudi koji su im upadali u kuću i vodili u logor. Među njima su prepoznali svoje komšije. Oboje potvrđuju da je u logor Sušica dolazio i Miroslav Kraljević, danas načelnik opštine Vlasenica, sa optužnicom za ratne zločine.

“Kraljevića sam vidio možda 2-3 puta, ovako negdje predveče. Čim počnu vikati tišina, da se ne čuje ništa, da se ko nije javio, znači da dolazi Kraljević”, otkriva bivši logoraš.

“Kraljevića poznajem. Kraljević, dok smo mi nosili hranu i dok je Sakib bio tamo, bio je kod logora. Njega znam”, dodaje Hava.

Za strahote koje je preživio u Sušici, te logoru Batkovci u Bijeljini, Sakib kaže nema dovoljne kazne. Ne bi bilo dovoljno ni da krivci prežive iste strahote. Sakib se uzda u Božiju pravdu, jer se kaže, od nje ne može pobjeći.

Većina Bošnjaka, žrtava Vlasenice sahranjena je na šehidskom mezarju u Vlasenici. Bijeli nišani kriju istinu o zločinima i zločincima. Istinu kriju i masovne grobnice. Samo u prošlom mjesecu na području Vlasenice pronađene su dvije, sa posmrtnim ostacima 28 osoba. Porodice žrtava apeluju na sve one koji znaju gdje su masovne grobnice da kažu istinu kako bi pronašli kosti svojih najmilijih i imali mezar gdje bi im mogli odati počast.