Pisac, urednik i novinar Ivan Lovrenović bio je gost jutarnjeg programa N1 televizije, nakon 6-7 godina izbivanja sa TV ekrana.

Jedan je od pokretača sarajevskoga sedmičnjaka Dani, kao i član uredništva zagrebačkoga časopisa za kulturu demokracije Erasmus Slavka Goldsteina, član uredništva news-magazina Tjednik Pokrenuo i od 1998. do 2003. godine u Sarajevu uređivao časopis za kulturu, nauku, društvo i politiku Forum Bosnae. Pisao u splitskom političko-satiričnom listu Feral Tribune do njegova gašenja 2008. godine.

“Televiziju poštujem, ali ima žanr koji ne poštujem, a to je tv. izjava. Kada god me kolege s televizije zamole za izjavu sav se naježim. Izjava je nešto strašno nehumano, u vrh glave 30 sekundi, gdje ne možete ništa reći i pojavite se kao maneken vlastitog mišljenja. Odlučio sam da to ne radim. Izjave su protiv smisla, protiv poruke, protiv sadržaja. Svi druge forme na televiziji mogu. A kada nećete da dajete izjave, ne zovu vas ni u emisije“, rekao je za N1 Ivan Lovrenović.

Sve vrijeme pišete, Knjiga Unutarnja zemlja, poznato kulturno-historijsko djelo nastalo iz knjige “Labirint i pamćenje” doživjela je svoje peto izdanje. Ovo je knjiga za sve koji se zanimaju za evropsku historiju, istočno-zapadne relacije i za dinamiku između religije, kulture i identiteta. Koliko danas znamo ko smo i u kakvoj zemlji živimo?

“Ako bismo se poslužili najstarijm filofozskim pitanje ‘ko sam ja’, o sebi najmanje znamo jer je o sebi najteže bilo što znati. BiH je takvo struktuirana zemlja, historijski je nastala i razvijala se tako da o njoj najmanje zna onaj ko kaže da zna, pogotovo ako kaže da sve zna. Trebalo bi govoriti o društvu, jer je svaka zemlja – zemlja. Bh. društvo je tako složeno da se ne može znati ništa u jednostavnom smislu. Da bi se znalo ko smo i šta smo, potrebno je uvažavati mnogo različitih perspektiva. To je ono što se kod nas najmanje radi. Svako zgrabi jednu perspektivu, nacionalnu ili socijalnu i drži je kao zlatno slovo. Tako ne može. Mora se gledati sa više perspektiva, gledali historijski ili aktuelno“, mišljenja je Lovrenović.

Da li bi današnje Srbe, današnje Bošnjake, današnje Hrvate u njihovom nacionalnom identitetu uopće prepoznali njihovi preci unatrag samo generaciju-dvije?

“U određenim historijskim prelomima se događa radikalna promjena unutar toga što nazivamo kolektivnim identitetima. To je pojava koja prati svako društvo, a u BiH je posebno naglašena jer su u bh. historiji te promjene strahovito nagle i često nasilne. Mi dobro šta nam se dogodilo prije 20-25 godina. Tu se dogodio strašan historijski lom, koji nije bio sam rat, razaranje i žrtve. To sve je skupa praćeno lomom u društvenoj strukturi, strukturi identiteta i to je stvar koja u ljudskom kolektivnom osjećaju pripadnosti rađa velike promjene. Zato ima tvrdnja, da današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati kao tri najprepoznatljivije identitetne grupe u BiH su drugačiji nego su bili njihovi preci. Drugačiji je njihov identitet, postao je zaoštren i ekskluzivan. Danas je to, poslije rata tako. Identiteti su postali tvrdi, čvrsti i neproprusni za sve drugo. To je realnost“, smatra Lovrenović.

Šta je realno za BiH i kako je vidite u budućnosti?

“Ko god vam ponudi brz i jasan odgovor, ne možete mu vjerovati. Naša budućnost je neprozirna i nejasna. Sve što možemo jeste da se nadamo boljem i da radimo za to bolje. Kuda će nas dovesti budućnost, teško je reći. Svaki put kada je u BiH nastupalo vrijeme nekog trajnijeg i stabilnijeg mira i stabilnog života među ljudima, tada je nastupala i relaksacija identiteta, njihovog odnosa prema drugima. To dovodi do relaksacije u svakodnevnom životu, a za to je potreban dugi period mira i stabilnosti“, rekao je Lovrenović gostujući u emisiji Novi dan na N1.

I sami ste učestvovali u mnogim intelektualnim okršajima zbog svojih stavova. Zamjerali su vam zbog konsocijalnog modela ustrojstva BiH.

“Danas u BiH u tom pogledu imate dva gledišta. Jedno je nacionalističko, a drugo kao antinacionalističko. Nacionaslističko zastupa tvrde i čvrste identitete u BiH i to je put u disoluciju. Antinacionalisitčko gledište je suprotno, negira ozbiljnost i društvenu relevantnost postojanja različitih identiteta i zagovara idealno građansko društvo. Oba su isključiva i jednostrana, tako da niti jedno od njih ne može povesti BiH u poboljšanje i harmoniziranje odnosa. Mi moramo moći uvažiti svoju pluralnu strukturu, višestrukost bh. društva i pronaći način kako da funkcioniraju između sebe harmonično i neneprijateljski“, rekao je Lovrenović i nastavio:

“Danas u BiH nema niti jedne političke snage koja bi zastupila takvo gledište. Bilo bi poželjno kada ne bismo imali problema sa terijatorijalnim podjelama. Svi koji govore o tome kao da zaboravljaju da smo sa Vašingtonskim i Dejtonskim sporazumom koji je izdiktirala i blagosovila Međunarodna zajednica, a mi prihvatili da imamo rigidnu teritorijalnu podjelu. Imamo zemlju podijeljenu na dva dijela. To je već jedna radikalna podjela. Realnost je da smo podijeljeni, i teritorijalno i društveno i treba tražiti načina da ublažavamo tu podijeljenost. Svako otklanjanje mimo stvarnog života bi bilo novo nasilje, a nasilje nam najmanje treba.”

Često se iz raznih izvora, kako domaćih tako i stranih, može čuti kako se ljudi na ovim prostorima, oduvijek mrze i ratuju jedni protiv drugih. Osim za strane osvajače, Turke, Austrougarsku, Nijemce i ostale u Vašoj knjizi se ne može naći primjera, osim do rata ‘90. Šta mislite o korijenima ovakvih informacija?

“To su površna gledanja. BiH je sve do modernog doba, do 20. stoljeća bila zemlja, ako govorimo o Zapadu, nepoznata i egzotična zemlja. O njoj su se tada stvarale razne percepcije i pogledi, uglavnom površni, a onda se dogodilo to da smo kroz 20. stoljeće u svim državnim kombinacijama bili dio jedne velike države unutar koje za vanjski svijet nismo bili nešto previše markantni i poznati“, rekao je Lovrenović.

On je upitao po čemu je BiH poznata?

“Pitajte danas nekog od mladih ljudi, šta je bilo poznato u BiH prije rata. Svi će reći Olimpijada u Sarajevu i pucanj Gavrila Principa. BiH je bila ušuškana, skrivena u dvjema Jugoslavijama. Rat 1991. koji je BiH zapalio, iznio je BiH na svjetsko medijsko tržište. Kada si na CNN-u, tada te svijet počinje saznavati i govoriti o tebi iako je to u našem slučaju bilo na najgori mogući način. Sve percepcije koje su dolazile i na osnovu kojih je formirano mišljenje, generiralo se iz površnih izvještaja. Najlakše je rat tumačiti kao užasan i krvav, da smo mi divljaci koji su se naučili klati. Informisaniji znaju da su stvari drugačije. To što se u BiH dešava kao mržnja se dešava svugdje, ali ne uvijek, kao i u BiH“, smatra Ivan Lovrenović.

U BiH se često govori o evropskom narod, nositeljima evropskih vrijednosti… Sve češće volimo o sebi govoriti. I u historijsko-civilizacijskom i praktičnom smislu. Koliko smo to danas?

“Šta su to evropske vrijednosti? Čovićevi iz HNS-a kažu da su nosioci evropskih vrijednosti, Denis Zvizdić je zakleti pristalica evropskog puta, treći onako-ovako. Mene zanima šta su suštinske evropske vrijednosti, da ih definiramo, pa da vidimo jesmo li ili nismo dio toga. E tada nastaje problem. Evropa se i sama danas pogubila, traži svoje vrijednosti“, smatra Lovrenović.