Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus Mustafa Cerić uputio je "otvoreno pismo Hrvatima ma gdje bili". Pismo prenosimo u cijelosti.

“Poštovani Hrvati ma gdje bili,

Kao bivši glavni imam u Zagrebačkoj džamiji (1986-1991) nakon mog boravka u Čikagu, osjećam potrebu i, rekao bih, moralnu obavezu da vam se obratim otvorenim pismom ma gdje bili. Osjećam to zato što nosim lijepe uspomene iz Zagreba, koji je u to vrijeme bio lučonoša slobodne misli i slobodnog govora.

Zagreb je to bez sumnje i danas, ali se to ne dâ jasno vidjeti od gustog dima, koji se širi od vatre, koju Dragan Čović pali u Bosni zajedno sa Miloradom Dodikom. Nadam se da vam je poznato da sam već u vaše ime pozvao Dragana Čovića da podnese ostavku na sve funkcije, koje obnaša u ime Hrvata u Bosni nakon presude hrvatskoj šestorci u Hagu, jer je svojom politikom, svojim neznanjem, svojim krivim procjenama u kolaboraciji sa Dodikom doprinio i tako obmanio i osramotio sve vas Hrvate ma gdje bili.

Dragan Čović me nije poslušao, već je nastavio da u ime vas Hrvata pali vatru u Bosni sa Dodikom, vatru iz koje se nastavlja dizati gusti dim, dim kojeg vjetar širi sve do Pantovčaka. Sad nam je jasno više nego ikada da Dragan Čović ne bi umio paliti vatro sam. U tome mu svsrdno pomaže Milorad Dodik prema Čovićevom vlastitim priznanju. Njih dvojica vjeruju jedan drugome u sve njihove osobne/lične dogovore. Mada, to bi vi Hrvati morali znati, Čović vjeruje Dodiku više nego Dodik njemu.

A šta to Čović vjeruje Dodiku? Čović vjeruje Dodiku da će ga podržati u podjeli Bosne na način uspostave “trećeg entiteta”, ali samo na onoj bosanskoj teritoriji, koju su bili zaokružili oni što su osuđeni za Udruženi Zločinački Poduhvat (UZP). Ništa dalje i ništa više od toga Dodik nije obećao Čoviću, a niti je Čović išta dalje i išta više tražio, jer Posavina i Hrvati u Posavini ne zanimaju Čovića, kao ni Dodika. To što Katolička crkva diže glas i traži da se Hrvati vraćaju u Posavinu Čovića ne zanima, jer, kao što je onomad poručio kardinalu Puljiću “neka se kardinal bavi vjerom, a on, Čović, neka se bavi politikom” za ili protiv Hrvata, svejedno je, jer to je politika koju su Tuđman i Milošević dogovorili u Karađorđevu o podjeli Bosne unatoč svemu, unatoč politici međunarodne zajednice, koja je preko presude šestorci poslala jasnu poruku Hrvatskoj, ali i Srbiji, da je priča oko podjele Bosne završena te da se svi političari, uključujući i Čovića i Dodika, treba da okrenu prema budućoj modernoj bosanskoj državi, članici Europske Unije, članici NATO-a, državi koja treba da bude uređena na principu prava i obaveza građana, koji zaslužuju da žive u civiliziranom eurospkom svijetu, a ne kao podjeljena plemana zatvorena u svoje ekskluzivne nacionalne torove.

Obraćam se, dakle, vama Hrvatima, mojim poznanicima i prijateljima, jer znam da vi ne dijele Bosnu po plemenima i torovima, već dijelite sa mnom moje mišljenje o tome da je Bosna jedinstvena zemlja, koja ima sve što treba da bude primjer suživota i tolerancije pod uvjetom da Dragan Čović podnese ostavku i oslobodi prostor onima u hrvatskom narodu, koji će vjerovati više sebi, svom pravu i svojoj obavezi u Bosni nego Dodiku, Dodiku koji hrvatsku politiku u Bosni preko Čovića vodi do sukoba sa međunarodnom zajednicim ili do suicida.

Ovo je, dakle, moj poziv, kao izraz moje brige, svim Hrvatima ma gdje bili da spase hravstku politiku u Bosni i u Hrvatskoj od Čovića, koji se gubi u “bespuću povijesne zbiljnosti”. Ovaj crni i gusti dim koji se nadvio nad Bosnom i Hrvatskom od vatre koju lože Dodik i Čović u Bosni mora se rastjerati vjetrom uma i snagom razuma, a to je da nije moguće Bošnjake ni protjerati, ni pobiti, ni pokrstiti kako bi se Bosna podjelila između onih, koji ju ne vole osim kad im se dopusti da ju otimaju i prodaju susjedima.

Poštovani Hrvati ma gdje bili,

U nadi da ćete ovo moje pismo shvatiti kao pismo prijatelja, koji želi da jednog dana posvjedočite da sam vam na vrijeme ukazao na opasnost koja kruži nad glavom Bosne i Hrvatske, primite izraze mojeg osobnog poštovanja!

Iskreno vaš,

Mustafa Cerić

Bošnjak/Bosanac

Vjeran Bogu, ponosan na Bosnu!”, stoji na kraju pisma predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-uleme emeritusa Mustafe Cerića.