Brezova metla zaista najbolje čisti dvorište. Ali i ulice, snijeg ili lišće. Za dedu Đemila Velića iz sela Vrše, pravljenje autohtonih metli je zanat od kojeg živi.

“Teško ih je praviti, teško je naći materijal, brezu i štilo. U sobi ovdje je divota raditi. Opet nešto poljoprivrede uradim, držim tri krave, ja i žena oko kuće, snaha četvero djece, samo da radi oko djece. Kažem ti zadovoljan sam, jako sam zadovoljan”, ističe Đemil Velića, zanatlija iz Sanskog Mosta

Zadovoljstvo je prevashodno zbog dobrog zdravlja, složne i mnogobrojne porodice.

Đemil nam sa osmijehom na licu i u osmoj deceniji života, priča kako se penje po visokim brezama da nabavi materijal za obradu. Nakon višegodišnjeg rada u rudniku, ništa nije teško.

“(Imate 72. godine, nemate penziju, kažete zadovoljni ste?) Hvala Bogu, zadovoljan sam. Kažem ti, parica hvala Bogu ima, ne vrijedi kukati”, poručuje dedo Đemil.

Ne žali se, nego radi užurbano. Autohtone metle ovoga zanatlije treba isporučiti komunalnom preduzeću i Medžlisu, ali i mnogim kupcima iz Koprivne, Bihaća, Ključa, Srbije, pa čak i…

“U Njemačku idu. Dođu ljudi, pa kako. Ja ih pitam za carinu, oni kažu nije tebe briga. (Ajde što nemate penziju, nego će vam država kad ovo čuje udariti porez.) Neće”, dodaje zanatlija.

Na odlasku želimo pazariti. Metle su pet maraka.

Kao svaki Krajišnik domaćin, ispraća nas sa darovima. Sepet za drva od ljeskovine i kestena Đemil izradi za dva sata.