Vinko Puljić za N1: Ima li mjerila koliko je ko Hrvat u BiH

Vijesti 22. dec 201717:04 > 17:07
N1

Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup Vrhbosanski gostujući u Danu uživo na N1 odgovorio je na pitanje "ima li mjerila koliko je ko Hrvat" u Bosni i Hercegovini.

“Otvorimo srca prema našim komšijama jer sve nas veže ista božija ljubav”,rekao je danas u Božićnoj čestitiki povodom katoličkog Božića. Današnji čovjek je zaokupljen stalnom trkom za uživanjem i zaslijepljen sebičnošću i pohlepom. Kako današnji čovjek može izaći iz stalne potrebe da ima više, ne osvrćući se na drugog?

“U biti čovjek mora shvatiti da se ono najljepše ne može mjeriti novcem, nego srcem i pameću. Recimo čovjek može imati novca, ali ne može zdravlje kupiti, nego samo lijek, ne može kupiti pamet, ali može kupiti knjigu ili danas ima kupovine diploma. Novac može biti sredstvo, a postoje vrijednosti mimo potrošačkog svijeta”, naveo je Puljić.

Ključ je kaže u komunikaciji sa čovjekom i Bogom.

“Mislim da je ozbiljno pitanje komunikacije, u obitelji, premalo se razgovara, premalo je komunkacije koja nije samo pričam priču – nego srcem doživjeti čovjeka. Sredstva ne smiju gospodariti. Nikada nismo imali više sredstava, a nikad se čovjek nije osjećao više osamljenim”.

“Moramo komunicirati srcem, ne samo u BiH – nego je to problem u svijetu. Ljudski razgovori ruše predrasude. Razgovara se sa predrasudama, pod posebnom nakanom, a nakana nije uvijek čista. Čovjek mora da bude korektan u stavovima i komunikaciji”, naveo je Puljić.

Da li su se ljudi otuđili jedni od drugih?

“Da, nažalost. Posebno kada su djeca i odgoj u pitanju. Sve smo im dali, a nismo im dali srce. Božić je blagdan djece, gdje će se vratiti briga za djecu, da djeca osjete da su vrednovana, da iz njih izvlačimo razvoj. Važan je to momenat”, kazao je Puljić u razgovoru sa Slavišom Starčevićem.

Kardinal Puljić komentarisao je i zaštićenost/ravnopravnost naroda u BiH, te dao svoje mišljenje da li su narodi zaštićeni u BiH, odnosno – da li je ijedan.

“Nažalot, struktura Dejtonskog sporazuma je zaustvila rat, ali je stvorila neravnomjernost suradnje u vlasti. Visoki predstvnici koji su imali zadatak da sproevdu Dejton, nisu to uradili. Sporovodili su neravnopravnost. Među narodima nema povjerenja. Odnosi u narodima su povezani posljedicama rata, ali često prepucavanje u vlasti, čija će biti jača – stvorilo je nepovjerenje i nesigurnost među narodima. Važno je da poštivamo durgoga, a svoje volimo”.

Da li su obični ljudi bliži nego što to političari nude javnosti?

“Obični svijet kada živi mimo tih opterećenja shvaća, nama je zajedno živjeti i normalno je biti svako u svom identitetu. Kada je lijepo podijelimo radost, kada je teško da smanjimo poteškoće. To živi, nije uništeno još. Ljudi da se izdignu iznad politizacije koja je sve zahvatila”, kazao je Puljić.

Kazao je i to da se vjerski lideri u BiH puno bolje slažu nego političari – a sve počiva na prijateljskoj komunikaciji.

“Hvala Bogu da jeste. Mi moramo još više učiniti. u ime božijih zakona, moramo zastupati dostojanstvo i ljudska prava. Ne možemo se petljati u odgovornosti, ali im možemo pomoći saradnjom. Premalo je komunikacije, više je folklora – onog vanjskog. Može se zajedno živjeti uz poštivanje”, naveo je Puljić u gostovanju na N1.

Ko je pravi Hrvat – ko je pravi katolik, treba li praviti razliku?

“To je pitanje koje u božićno vrijeme stvara ne baš dobru klimu. Nema jednakih prava, Hrvati de facto ovise o tome koliko će ih biti. Većina katolika se izjašnjava Hrvatima. Ima li mjerila koliko je ko Hrvat? Ne idemo na taj pristup, nego da shvatimo načelo jednakopravnosti”, izjavio je.

“Vjernik – nije dovoljno deklarirati se. Bitno je živjeti vjeru. To se pokazuje u poštenju, otvorenosti. Nema jednakih prava na terenu u BiH. Treba uporno raditi da se u svakom gradu stvore jednaka prava”, ocijenio je.

“Mi čitamo stvarnost. Ne stvaram ja izjave na osnovu mišljenja nego na osnovu činjenica. Toliko toga je uočljivo da se ne stvara jednakopravnost. Par elemenata, ako tražim dozvolu crkve u Goraždu – četiri godine je ne mogu dobiti. Onaj u drvaru je ne može dobti, ovdje u Sarajevu – franjevački samostan, to su vidljive stvari koje administrativno smetaju. Volite svoje građane, da budemo jednakopravni na svim prostorima”, poručio je političarima – a slušaju li ga?

“Čuju, a ne poslušaju”.

Na koncu, odgovorio je kako zamišlja život u BiH.

“Bit će onako kako napravimo. Neće nam niko servirati gotovo. Čekamo da nam drugi serviraju, teško onome kome drugi kapu kroji. Bit će tijesna. Poštujmo ljudska prava, gdje ćemo se svi osjećati kao kod kuće”.

Na koncu je rekao da treba krojiti državu po mjeri čovjeka, i da to treba pod hitno učiniti.