U Centru za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti u Mostaru, svakodnevno oko 180 pacijenata zatraži pomoć. U pitanju su ovisnici o narkoticima, među kojima ima i malodobnika. Međutim, Centar u kojem mnogi vide nadu za izlaz iz situacije u kojoj se nalaze, u financijskim je problemima zbog ogromnih dugovanja prema Poreznoj upravi FBiH.

Martin Džidić, jedan je od brojnih pacijenata koji svakodnevno dolaze u Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti po svoj lijek. Ovisnik o heroinu postao je za vrijeme rata.

“Ja nisam mogao vjerovati da vojska koju sam ja služio godinu dana to radi tome narodu. Ali kad su počele prve glave padati, kad sam vidio šta se događa, onda je upala droga u grad, ko je donio nemam pojma, uglavnom bilo je to ono, šta je to, hoćeš li ti, hoću. Ali to je samo krađa raja, pola sata da ukradeš Bogu komadić raja i kad te to pusti onda te đavo voza dok ne dođeš do druge doze”, tvrdi Džidić.

25 godina, kaže, živio je u paklu, posljednjih pet je u apstinenciji. Po lijekove dolazi svakodnevno zajedno sa još 180 pacijenata.

“Dajem terapiju 4 ml, 3+1 , metadona kojeg razrjeđujem s vodom, do vrha se može napuniti, i to mora popiti, to je današnja terapija. Ko je pije redovno nema potrebe za heroinom”, otkriva Zdravka Budimir, medicinska sestra.

Rijetki su dani da prođu bez incidenta, priča nam Zdravka, zbog čega su im neophodna sredstva za odbranu u slučaju napada.

“Svaki dan neko napravi incident, da li prijetnjom, nožem, da li dernjavom, ma svim i svačim”, kaže ova sestra.

Najčešća dob pacijenata je između 25 i 30 godina. Razlozi zbog kojih mladi najčešće posežu za drogama, smatraju stručnjaci, ponajviše su zloupotreba društva, porodični problemi, škola, psihološki razlozi poput nervoze ili depresije, te čista znatiželja.

“Da bi se jedan ovisnik o heroinu prijavio za liječenje mora proći nekoliko godina. Oni se ne prijavljuju odmah, nego tek kad ne mogu više funkcionirati ni zdravstveno ni ekonomski ni socijalno”, ističe Milena Latinčić, socijalna radnica u Centru.

Bez obzira na društvenu korist, ovaj centar je u teškoj financijskoj situaciji. Broj ovisnika se povećava, a novca je sve manje.Brojni su pacijenti koji u ovaj Centar dolaze po lijek, no pitanje je dokad jer ova ustanva teško posluje zbog duga prema Poreznoj upravi koji iznosi skoro 500.000 KM.

“Zasad zahvaljujući našim osnivačima, i Gradu Mostaru, ZZO, Vladi Županije uspjevamo tekuće poslovanje organizirati bez stvaranja novih dugova”, kaže Siniša Skočibušić, direktor Centra.

Mjesto je to na kojem ovisnici dobiju priliku okrenuti novu stranicu, a prema slobodnoj procjeni direktora ove ustanove, na području Mostara veliki je broj osoba koje imaju problem ovisnosti, međutim, još je, kaže, malo onih koji odluče potražiti pomoć.