Ne samo omladina, već i stariji ljudi iz Sanskog Mosta, Kozarske Dubice, Gradiške, Banja Luke i drugih gradova čekali su u kolonama da zauzmu svoje sjedište i zapute se u Slovačku na rad.
Ovo mi je drugi put da idem raditi u Slovačku i tražim način da tamo ostanem. Plata mi je tolika tamo da malo ko takvu ima u BiH. Ovdje je propast teška i preporučio bih svakome da ide u inostranstvo, rekao je Stefan Miodragović (22) iz Banjaluke, kojeg smo juče zatekli na autobuskom stajalištu u Banjaluci kako nestrpljivo čeka da uđe u jedan od tri autobusa koja su se uputila za Slovačku, pišu Nezavisne novine.
Ne samo omladina, već i stariji ljudi iz Sanskog Mosta, Kozarske Dubice, Gradiške, Banjaluke i drugih gradova čekali su u kolonama da zauzmu svoje sjedište i zapute se u Slovačku na rad.
“Tamo radim na sklapanju dijelova za ‘Samsungove’ televizore, imam smještaj i hranu, a za godinu dana se može uštedjeti oko 15.000 KM”, priča Miodragović za “Nezavisne”, dodajući da nije potrebna nikakva kvalifikacija, kao i da se papiri za odlazak srede u roku od tri-četiri sata.
Prema riječima drugih koji su juče odlazili trbuhom za kruhom, padne i pokoja suza pred put, ali motivaciju pronađu u plati koja ih čeka tamo, koja je 500-600 evra i to početna.
“Kad vidim koliko ih odlazi i kolike će tamo plate imati, dođe mi da i ja odem s njima, a ne da ovdje radim za 400 KM. Ovo je već treća tura u zadnjih mjesec i po”, priča trgovkinja iz obližnje prodavnice.
Pitajući se kud ode toliki narod, šokirani prolaznici zabrinutim pogledom prate kako jedan po jedan građanin ulazi u autobus.
“Rade u fabrikama kao što su ‘Jasplastik’, ‘Samsung’, ‘Medical Glass’. Idu i stariji ljudi od 65 godina, a ima i mladih od 19. Ukupno ih je dvjestotinak, neki će raditi tri mjeseca, a neki godinu dana. Mjesečno organizujemo jednu do dvije ture”, priča vođa puta iz banjalučke FAP agencije za posredovanje pri zapošljavanju.
Kako stoji na internet stranici ove agencije, put i smještaj su besplatni.
