Sarajevske ruže, nijemi svjedoci prolivene krvi nedužnih civila na ulicama glavnog bh. grada polako blijede dok neke sasvim nestaju.
Dvadeset godina nakon rata, simbolični podsjetnici na patnju sarajevskih civila su uništeni ili pokriveni asfaltom tokom renoviranja gradskih površina. Porodice žrtava opsade smatraju da je neizmjerno važno sačuvati “sarajevske ruže” kako bi istina bila otrgnuta od zaborava.
Tokom opsade Sarajeva koja je trajala 1.425 dana na grad je u prosjeku svaki dan palo 329 granata od kojih je stradalo 11.541 civila, od čega 1.601 dijete, a povrijeđeno je najmanje 50.000 ljudi, podaci su Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.
Ruže kao podsjećanje i opomena
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica i otac Irme (11) koja je ubijena 20. marta 1993. godine dok se igrala ispred zgrade, u razgovoru sa Anadolijom kazao je da je roditeljima ubijene djece “posebno važno” da mjesta pogibije civila ostanu obilježena.
“Značajno je sve što može očuvati uspomenu na nevine žrtve kao i sve što istinu može očuvati od zaborava. Ruže porodicama žrtava, a i svim građanima koji su preživjeli stradanja znače mnogo”, kazao je Grabovica i dodao da je vrlo važno da ruže nastave postojati u Sarajevu.
Predsjednik Udruženja smatra da mnogi već zaboravljaju ono što se dešavalo devedesetih godina i da nisu naučili lekciju iz bliske prošlosti te da “sarajevske ruže” u tome mogu imati značajnu ulogu.
“Ruže treba da opominju građane i buduće generacije, treba da ih vrate u prošlost i prisjete na ono što se ovdje dešavalo tokom opsade”, kazao je Grabovica.
Sarajka Melita Đokić čija je kćerka Maja (17) poginula 9. aprila 1995. godine, dok se kući vraćala s košarkaškog treninga, na mjestu pogibije svoje kćerke ekipi Anadolije je pokazala mjesto na kojem je nekada stajala “sarajevska ruža”. Nestala je tokom prvog renoviranja raskrsnice.
“Zaista mi je žao što se tragovi ubijanja sarajevske djece prekrivaju i vrlo brzo zaboravljaju”, kazala je Đokić dodavši da bi joj jako puno značilo da je ruža ostala otkrivena jer svaki put kad prolazi pogleda na mjesto kćerkine pogibije.
Đokić je kazala da nije zadovoljna načinom na koji su obilježena mjesta stradanja u Sarajevu.
“Često imate priliku čuti ljude kako kažu da je to bilo i prošlo i da treba zaboraviti. Ne može se to zaboraviti. Ljude stalno treba podsjećati na ono što se desilo u Sarajevu”, kazala je Đokić.
Užasna ljepota
Uz “preživjele” ruže ne stoji nikakvo objašnjenje pa se mlađe generacije i turisti pitaju šta znače crveni otisci na ulicama. Đokić smatra kako je to vrlo opasno.
“Omladina mora znati svoju historiju. Mora znati ko i zbog čega je to uradio, i da su to zaista bile ubice. Ne možemo govoriti da su djeca poginula, to su ubijena djeca, ubijeni ljudi… Ne možemo dopustiti da se to zaboravi”, opominje Đokić.
Autor filma “Sarajevske ruže” Roger M. Richards (53) koji je došao u grad početkom opsade i u njemu ostao dvije decenije ovjekovječio je ruže na svojim fotografijama. Za Anadoliju je izjavio da su one simbol grada i njegove borbe da preživi tokom opsade, a i nakon nje.
“One su metafora grada, a latice utisnute na pločnicima su poput ožiljaka na srcu. Užasna ljepota. Crvena boja nije samo boja cvijeta već boja nevine krvi prolivene po ulicama Sarajeva. Ako se ništa ne uradi da se one sačuvaju, ubijeđen sam da će se za tim žaliti u budućnosti”, kazao je Richards.
Hoće li “ruže” na sarajevskim ulicama nastaviti podsjećati na najdužu opsadu u modernoj ljudskoj historiji, prije svega zavisi od nadležnih institucija na kantonalnom nivou.
Kako navode iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa koji “sarajevske ruže” stavlja na listu autentičnih spomenika iz perioda opsade, otisci od granata u asfaltu su prvi put obilježeni u sarajevskim općinama Stari grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad poslije 1996. godine. To su radili građani koji su sami prepoznali potrebu za prezerviranjem mjesta tragedija.
Nema kazni za uništavanje ruža
Amra Čusto, viša stručna saradnica u Zavodu je za Anadoliju kazala da je “ova institucija u nekoliko navrata pisanim putem općinama, urbanističkim i komunalnim institucijama i izvođačima radova slala upute, sugerisala i davala instrukcije za očuvanje ‘sarajevskih ruža’ tokom izvođenja radova na cestama”.
No, kako kaže Čusto, Zavod nema mehanizme kako bi sankcionisao njihovo prekrivanje.
“Kriterij za označavanje ruža koji postavlja Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo je da su na mjestu pada granate ubijene najmanje tri osobe”, kazao je u razgovoru sa Anadoliju Osman Smajlović, pomoćnik ministra za boračko-invalidsku zaštitu.
Dodao je da je prvobitno bilo ofarbano blizu 100 ruža u gradu, od kojih su neke nepažnjom uništene, a neke nisu ulazile u navedeni kriterij. Ministarstvo je 2007. godine utvrdilo 50 mjesta stradanja najmanje tri civila na kojima treba treba obnoviti postojeće otiske.
“U prvoj fazi markiranja ruža planirano ih je 12 u užoj jezgri grada čija restauracija treba biti završena do kraja ove godine”, kazao je Smajlović i nagovijestio da ce tih 12 imati katastarsku česticu i biti predloženo za upis na UNESCO-vu listu spomen-obilježja.
Prekrivene ruže se neće restaurirati jer se traže autentični otisci granata već, kako kaze Smajlović, “na mjestima stradanja gdje više ne postoje originalni krateri eksplozija granata Ministarstvo planira izraditi replike koje će biti prenosive tokom izvođenja radova na cestama u budućnosti”.
Kako je ranije najavljivano, istih 12 ruža trebalo je biti obnovljeno do kraja 2014. godine. Kako saznaje Anadolija od Ibrahima Horića iz Fonda memorijala, institucije koja koordinira i vodi izvođenje radova, razlog je “kasna isporuka dijela potrebnih materijala te nepostojanje potrebnih, optimalnih, vremenskih uslova”.
