Odluka predsjednika RS-a da ugosti pristalicu Kremlja, separatističkog južnoosetijskog čelnika, zabrinjavajući je znak ruskih "planova" za Bosnu, piše Jaba Devdariani za Balkan Insight.
Postavljanjem crvenog tepiha za lidera okupirane Južne Osetije kojeg podržava Rusija Anatolija Bibilova, predsjednik bosanskih Srba Milorad Dodik našao se u lošem društvu. Što je još gore, on to čini s blagoslovom Kremlja. Ovo nije dobra vijest za Dodika, Republiku Srpsku ili cijelu regiju, piše Jaba Devdariani za Balkan Insight.
Upitan zbog diplomatskog protesta Gruzije tokom posjete, predsjednik RS je rekao: “Pa šta onda?”. Stavimo stvari u kontekst. Bibilov je školovan u ruskoj vojsci od 15. godine. Poslan je iz Rusije u svoju rodnu Južnu Osetiju da zapovijeda separatističkim Specijalnim snagama 1994. godine. Godine 1998. promijenio je značku na rukavu i postao ruski “mirovnjak”, učinkovito regrutirajući i osposobljavajući lokalnu miliciju za buduće sukobe. Kada je Rusija upala u Gruziju u augustu 2008., bio je zamjenik zapovjednika Ruskog mirovnog bataljona koji se borio protiv gruzijskih trupa”, navodi se, između ostalog, u tekstu Balkan Insighta.
Nakon što je Rusija osvojila Južnu Osetiju i formalno priznala “neovisnost” regije, imenovan je ministrom za izvanredne situacije. To je značilo da je zapravo podređen Sergeyju Shoygu, osobi s kojom je priznao da je prijatelj od 1994. godine. Shoygu je poznata osoba u Srbiji, kao utemeljitelj rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu, navodi se u tekstu.
“U odnosu na Republiku Srpsku, Južna Osetija je turobno mjesto. Priznali su je samo tri ruska klijenta – Nikaragva, Venezuela i maleni Nauru. Službeno tamo živi oko 53.000 ljudi, što je otprilike iste veličine kao Šabac u Srbiji. U osnovi, služi kao ruska vojna baza – koja je izgrađena na selima gdje su etnički Gruzijci živjeli do augusta 2008. godine. Tamo se nalazi 4.500 ruskih vojnika, dodatnih 900 vojnika Ministarstva sigurnosti i neodređenog broja vojnika Južne Osetije, spojene sa ruskom vojskom prošle godine, piše Jaba Devdariani za Balkan Insight.
Dakle, kada predsjednik Dodik kaže da je Južna Osetija “Srpska Kavkaza”, balkanski i evropski čelnici mogli bi razmisliti šta bi stvarno značilo za Evropu ako Republika Srpska bude poput Južne Osetije. Bibilov nije mogao dogovoriti ovaj posjet bez odobrenja Rusije. Bibilov se 14. novembra sastao s predsjednikom Putinom, gdje se nesumnjivo raspravljao o njegovom balkanskom putovanju. Ako je ruka Kremlja u igri, a ako predsjednik Rusije želi da pošalje poruku – Bosnu i Hercegovinu može učiniti još većim neredom nego što je već.
Zabrinjavajuće, gotovo odmah nakon Bibilovog posjeta, Dodik je morao demantirati medijske izvještaje – potvrđene od strane bosanskih dužnosnika – da su ruski plaćenici trenirali Dodiku lojalističke paravojne fromacije.
Kako navodi, Dodik bi Putinu mogao pružiti savršenu priliku. Bibilov – baš kao Dodik – je pijun u ovoj većoj igri.
U nedavnom intervjuu, čelnik RS rekao je kako neće 2018. godine pokrenuti referendum o nezavisnosti RS, već će pokušati “izgraditi momentum” za njega. Šta bi se dogodilo kad bi Rusija odlučno podržala nezavisnost Republike Srpske i razmislila o njenom priznavanju? Kako bi reagirale bosanske vlasti, kada bi se na administrativnim granicama RS pojavili “mali zeleni ljudi” – ruski vojnici bez oznaka? Kako bi se EU i SAD angažirali, ako bi se angažirali uopće?”, piše Jaba Devdariani za Balkan Insight.
