Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije i biskup dubrovački Mate Uzinić protiv su bilo kakve rastrošnosti i bahatosti sveštenstva, te cijene kako većina vjerskih predstavnika svoju misiju obavlja časno i pošteno, kao i da ima onih koji se toga ne pridržavaju i koji su "zalutali" u sveštenički poziv, ali da je to na nivou "ekscesa".

O tome kako žive vjerski lideri i sveštenstvo na području Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske i Biskupije dubrovačke govorili su u paralalnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) vladika Grigorije i biskup Uzinić.

“Teško mogu odgovoriti na pitanje stoje li optužbe u javnosti da vjerski lideri i svećenstvo žive rastrošno i lagodno, kroz jednostavan odgovor da to stoji ili ne stoji. Mislim da ima slučajeva koji potvrđuju takve tvrdnje, ali da većina svećenika, većina crkvenih službenika crkvi na ovom prostoru, kao i ovih dviju crkava, katoličke i pravoslavne o kojima govorimo, ne žive ni raskošno niti bahato nego nastoje živjeti predano. Dakako, možemo to govoriti vjerojatno i za druge vjerske službenike, drugih vjerskih zajednica. Ne poznam dovoljno situaciju da mogu biti kompetentan i za sve njih govoriti, ali mislim da većina doista predano vrši to što jesu, vrši svoje poslanje”, kaže biskup Uzinić.

Uzinić: Ima onih koji su zalutali u svećenike

Naravno, kaže biskup dubrovački, da su za to potrebni novci, jer ljudi moraju od nečega živjeti. Navodi da je osobito to kod drugih vjerskih zajednica, jer oni imaju svoje obitelji i te obitelji imaju svoje potrebe.

“Ovi primjeri o kojima se govori, koji stvaraju pogrešnu sliku ustvari su ekscesi koji se nažalost događaju, kao što u svakom zvanju i zanimanju ima ljudi koji ne žive u skladu sa svojim zvanjem i zanimanjem ili čak i ne poštuju zakone, ponašaju se na kriv način. Tako je i u svećeničkom zvanju. Ima ljudi koji su zalutali u svećeništvo, zalutali u redovništvo, zalutali u posvećeni život, u monaštvo, ali mislim da se pojedini ekscesi ne smiju nametati kao oni koji će davati sliku o svima. Jer, većina svećenika, redovnika, posvećenih osoba, monaha, crkvenih službenika, vjerskih službenika doista su zauzeti, trude se biti ono što jesu”, kaže biskup Uzinić.

Cijeni da bi se trebalo “u ovom društvu truditi što više ne vidjeti samo one pojedine ekscesne situacije nego pokušati vidjeti cjelinu”.

“Ali, nažalost to je tako. Mi moramo i to razumjeti. I vi u medijima imate potrebu za viješću. Kad netko živi normalno svoj život, vrši svoje poslanje – to nije vijest. Kad netko čini nešto što nije u skladu s tim postaje vijest i to je tako. Nažalost, onda takav daje sliku i o drugima koji nisu zbog toga što žive pristojno, normalno postali vijest”, ističe biskup Uzinić.

Kritičari oni koji ne rade i voze skupa kola

Slično razmišlja i episkop Grigorije kada je u pitanju život sveštenstva. Ne zna, kaže, kako je u drugim krajevima, ali zna kako je to u Biskupiji dubrovačkoj i zna kako je u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, te kako je u Biskupiji mostarsko-duvanjskoj i trebinjsko-mrkanjskoj i da je upoznat o tome u Mitropoliji dabrobosanskoj, ali malo manje jer je tamo povremeno odlazio i bio.

“Kako je drugdje ne mogu da govorim, ali znam da ovdje sveštenici i ljudi žive, hajde da kažem, na tom srednjem nivou srednje klase. Zavisi kako se ko snađe, kome je to prioritet ili ne. Možda ima i neka visoka srednja klasa poneko. Ali, uglavnom ti ljudi žive sasvim normalnim i pristojnim životom. Dakle, kod nas nema bahatosti, nema nikakve, kako se kaže, raskalašenosti. Mnogo ima ljudi drugih koji žive tako. Naravno da postoji trend u društvu u kome se stalno to potencira. Ali, ja znam, mislim ja sam već nažalost čovjek iskusan, da uvijek ima ona narodna poslovica: povika na vuka, a lisice meso jedu”, kaže vladika Grigorije.

Dok se takva povika, navodi vladika Grigorije, proizvodi na ljude koji to nisu, s druge strane nažalost, ističe, ima ljude koji se enormno bogate, koji su se obogatili na nepravednim i vrlo grubo izvedenim privatizacijama, te da ima ljudi koji su se obogatili na švercu akciznih roba.

“Niko te ljude ne smije ni da pomene. Da ne govorimo o tome što imate mladiće koji nisu ni našli zaposlenja, a koji voze kola od po 100.000 i drugo… Moji sveštenici stvarno svi žive na srednjem i malo manjem, ali recimo na normalnom srednjem nivou. Ni izbliza ne žive kao neki ljudi koje ti takvi kritičari, kako da kažem, nerealni kritičari nikada neće pomenuti, jer oni su nažalost opasni i nažalost i spremni su na svašta i onda tako njih nema pomena. A, onda da ne bi to nekako, postalo jako vidljivo, onda se postavlja ova priča. Nažalost, postoje još neke stvari”, navodi vladika Grigorije.

Optužbe za tuđi automobil

Grigorije prepričava posjetu bratu svešteniku u Americi kada je držao govor koji se može pronaći na internetu. Vladika govori da se tamo može vidjeti da niko nije došao bez automobila ogromne kubikaže. Ali, ističe vladika Grigorije, tamo to nije tema zato što prosto svi voze takva kola.

“A, ovdje je napravljena priča u kojoj se to zabašuruje i mnoge druge stvari se pokrivaju tim, rekao bih tom primitivnom kritikom. Naravno, da sveštenici koji žive bahato ili koji žive tako da imaju neka kola bijesna nisu razboriti ljudi, jer to nije realno za njihov život. Neka propaganda iz Beograda meni je pripisala neka kola koja nikada nisam imao u životu, niti sam ih vozio. Ima ih moj prijatelj koji ih je znojem zaradio i njegova su, nisu moja. Ali, napravljena je takva priča da bi se prosto sakrilo sve to što se radi. Još jedna stvar bitna je što time zatvaraju nama usta da ne bi smo bili kritičari banalnog kriminalnog bogaćenja”, navodi vladika Grigorije.

Međutim, s druge strane, kaže, treba imati u vidu još jednu stvar koju govori jedan zaista zanimljiv teolog, mogao bi, veli, slobodno reći politički teolog, “da mi kao crkva kritikujemo pojave u društvu, ali moramo da budemo spremni i da nas neko kritikuje”.

“Ne plašim se kritike, ali isto tako mislim da nas taj način ne smije zaplašiti da bi smo mi postali i ostali ozbiljni kritičari. Ne samo kritika radi kritike, nego radi koristi društva”, poručio je vladika Grigorije.

Biskup dio naknade podijeli

Za AA biskup Uzinić otkriva i kako osobno živi.

“Živim relativno dobro. Nastojim vršiti svoje poslanje što bolje mogu. Nisam savršen, nisam svetac. Imam svojih pogrešaka, imam svojih padova. Nastojim se svaki put ponovno nakon što padnem ustati. To je kao i u svakom, svačijem životu. Grešnik sam, ali se trudim biti bolji. Zato nam, između ostalog, služi sakrament ispovijedi da se svaki put ponovno vratimo Bogu, ali i sebi i pokušamo nakon toga živjeti kvalitetnijim životom”, priča biskup Uzinić.

Ne živi, kaže, nimalo luksuzno, niti ne oskudijeva ni u čemu.

“Sa svojim novcem koji dobijem kao nekakvu mjesečnu nagradu koja iznosi negdje oko 1.000 eura (oko 7.500 kuna), jer to je nekako nagrada koju ja dobivam, živim da kupim ono što je meni potrebno da mogu biti pristojno obučen. A, ostatak podijelim nekada i svojima. Imam oca koji ima malu mirovinu, imam i braću koja imaju obitelji kojima je nekada nešto malo potrebno, podijelim i drugima koji mi traže. Uglavnom, na kraju mjeseca se dogodi da budem kao i većina drugih građana negdje na nuli ili sa jako malo novca. Nemam nikakve ušteđevine, nemam ni privatnog vlasništva. Moj život je stavljen na raspolaganje Kristu, Dubrovačkoj biskupiji. Onoga dana kada ja više ne budem trebao ovozemaljske stvari, ono što imam će pripasti Dubrovačkoj biskupiji”, poručio je biskup Uzinić.

Kako živi kao episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije priča za AA.

“Kazao bih da živim jako lijepo, da živim normalno, da je moj život jednostavan. Živim sam, nemam neke velike potrebe. Jednostavno sam tako naučio da živim još kada sam živio u manastiru Tvrdoš, u manastiru na Ostrogu, u jednoj maloj keliji. Sada živim u malom stanu. Naravno da imam kancelarije ili tako te stvari koje su opšte, koje nisu moje, ali meni prosto više od 50 kvadrata ne treba, niti sam kada imao, niti ću imati, niti vidim neku potrebu da to imam. Ali, u tih 50 kvadrata zaista imam sve što mi treba”, poručio je vladika Grigorije.