Da ljudska prava i Bosna i Hercegovina mogu u istu rečenicu pokazalo je imenovanje Dunje Mijatović komesarkom za ljudska prava pri Vijeću Evrope.
Država se i Ustavom obavezala na poštovanje ljudskih prava. Na papiru. A na teren nije ispoštovano nekoliko odluka suda kada su u pitanju ljudska prava. Dervo Sejdić i Jakob Finci se nisu mogli kandidovati za članove Predsjedništva BiH kao predstavnici nacionalnih manjina, Ilijaz Pilav jer je imao prebivalište u Republici Srpskoj, a Azra Zornić nije mogla u Dom naroda jer se nije se izjasnila kao pripadnica konstitutivnih naroda.
Bosna i Hercegovina u sva tri slučaja kriva pred Evropskim sudom za ljudska prava, a presude se i dalje ne provode:
“Jedan dobar dio Ustava definitivno je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom. Ako krenete od samih etničkih pretpostavki koje su ugrađene u Ustav BiH, javno je da je sama postavka suprotna Evropskoj konvenciji koja štititi individuu, dakle individualna prava, pojedinačna prava“, rekao je Faris Vehabović, sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Do 1.000 predmeta iz BiH godišnje zaprimi Evropski sud za ljudska prava, pojašnjava sudija Vehabović, tvrdeći da je to premalo.
“Mnogo realnije bi bilo kada bismo primali po 5 000 predmeta iz BiH s obzirom na sve probleme koji postoje u BiH. Međutim, problem je da imate, ja bih rekao, prilično needukovanu populaciju u BiH koji nisu svjesni koje mogućnosti koje pruža Evropski sud za ljudska prava”, izjavio je Faris Vehabović, sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.“
A često ni toga kako se sve ljudska prava krše.
“Dvije škole pod jednim krovom”, nemogućnost djece u Republici Srpskoj da uče bosanski jezik – pokazuju kako se krši pravo na obrazovanje. A i na rad. Mnogi na ulici traže ono što su teškom mukom zaradili.
Da nacionalna pripadnost dolazi prije svega ostalog, pokazuje i zapošljavanje u organima vlasti. Ako je državni ministar Hrvat, zamjenci ne smiju biti. Eventualno kvalitetan zamjenik Hrvat – nema šanse, propistano Ustavom. S tim žive svi građani u zemlji, a pripadnici LGBTI zajednice kažu da su nerijetko dodatno diskriminirani:
“Najbolji primjer je kada smo htjeli da organizujemo protestni marš, administrativna šutnja koja se desila od strane Ministarstva za saobraćaj – vrlo slikovit prikaz kršenja ljudskih prava LGBTI osoba koji se nedavno desio. Problemi koji pogađaju običnog građanina ove države, pogađaju i LGBTI osobe, a kad se tome doda da ih pogađa i ovaj aspekt pored svih tih, onda je to zaista veliki problem“, rekla je Lejla Huremović, Sarajevski otvoreni centar.
Problem koji se očigledno još neće riješiti, pokazuje, između ostalog, neprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava.
