Dobra fotografija nosi emociju, zbog nje se plače ili istinski smije. A, dobar fotograf samo jednim pogledom u objektiv može ispričati mnogo. Upravo ove specifičnosti karakteriziraju banjalučkog fotografa Aleksandra Čavića, a sve to je potvrđeno i brojnim nagradama. Te neobičnom izložbom za koju fotograf nije ni znao da će biti postavljena.
Vječne ljubavi, život prosjaka, protestna borba i još mnoštvo situacija iz života bosanskohercegovačkih građana zabilježene su objektivom Aleksandra Čavića.
“Ja se stvarno trudim da na svojim fotografijama prikažem sve sfere našeg života u BiH od nekih teških nesreća kao što je pogibija naših padobranaca iz Banjaluke, preko teškog života na selu, pa do brojnih manfestacija u gradu”, kaže Čavić.
Fotografija “Mali heroji” – prikazuje četvoro učenika sa Manjače koji do škole kroz snijeg i mećavu idu na konju. Nastala je kao ilistracija priče za dnevne novine. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedile su i nagrade kategoriji “Život” i Grand Prix na memorijalnoj foto izložbi Goran Terzić.
“Novinska fotografija inače važi za surovu i sirovu fotografiju, ali ja se trudim da tu ubacim neke umjetničke detalje, iako nemam vremena da se toliko bavim umjetničkom fotografijom, ali i ovim uvijek pokušavam da dam neku umjetničku notu tako da to bude za oko ljepše”, objašnjava Čavić.
Kao fotograf sa decenijskim iskustvom u Nezavisnim novinama napravio je bezbroj fotografija sa političarima.
“Kad je bio Prudski sporazum zadatak mi je bio da fotografišem Dodika, Tihića i Čovića da se smiju i da djeluju sretno. Ja sam ih čekao dok su šetali molom i baš u posljednjem trenutku kad su ulazili u zgradu oni su se nasmijali i zagrlili, ne znam zbog čega, i vjerovatno ne zbog tog dogovora, ali ja sam to uspio da ovjekovječim i ta fotografija je izašla na naslovnoj”, otkriva banjalučki fotograf.
“Moja 31. po tuđem izboru” naziv je prve samostalne izložbe fotografija Aleksandra Čavića. Izbor fotografija vršili su prijatelji i izložbu organizovali kao iznenađenje i poklon za fotografov 31. rođendan.