Broj djece, a posebno Roma koja prose na području Evropske unije je u porastu.

Fenomen trgovine ljudima a posebno djecom i to romskom je stari fenomen, a aktuelni izazov je identifikovati koliko je među njima djece koja dolaze sa zapadnog Balkana, posebno iz BiH, Kosova i Albanije. Izjavio je to za N1 Peter Van der Auweraert, šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH.

” To je fenomen koji je jako teško kvantifikovati jer krijumčari uvode ljude u zemlju ilegalno i jako je teško naći tu djecu. U razgovorima sa stručnjacima koji rade sa žrtvama trgovine ljudima u EU svi kažu isto a to je da taj trend raste i da danas ima više djece prosjaka na ulicama nego što je to bilo prije 10 ili 15 godina. Prioritet je uraditi više praktičnog istraživanja kako bi se utvrdilo koliko ljudi prosi na ulici i koliko njih dolazi iz zemalja poput BiH, Kosova, Albanije i slično.”

Šef Misije IOM-a BiH ističe da za zemlje zapdnog Balkana postoji poseban izazov.

”Ono što mi vidimo je da je u gotovo polovini slučajeva trgovine djecom porodica izvor trgovine. Što znači ako ta djeca budu vraćena iz zapadne Evrope ili zemalja članica EU u na primjer Bosnu i Hercegovinu ne možete ih samo vratiti porodicama jer je porodica sama izvor trgovine ljudima. Moramo se okrenuti institucijama i njihovom kapacitetu da se pomogne toj djeci ako i kada se vrate iz EU u npr BiH. To je i bio razlog mog sastanka s ministricom za ljudska prava i izbjeglice BiH, Semihom Borovac. ”

Mnogo je predrasuda vezanih za Rome na Balkanu. Jedna od najizraženijih jeste da je prosjačenje dio njihove kulture i folklora. Rani brakovi, koji za romsku populaciju nisu rijetkost, takođe se razmatraju kao dio problema, kaže Van der Auweraert.

”Prislini brakovi u mladoj životnoj dobi su fenomen koji postoji u romskoj zajednici, koji se prepliće sa ilegalnim migracijama i izbjegličkom populacijom. To je često strategija za preživljavanje. To je sigurno jedan dio, drugi dio je trgovina ljudima samo zbog prosjačenja. Ja sam iz Brisela i na ulicama svakodnevno vidim romsku djecu kako prose na ulici. Ono što je važno istaknuti jeste da je jedna od posljedica tog ogromnog broja ljudi koji su došli tokom 2015./2016. tokom migrantske krize u Evropi to što su institucije koje bi trebalo da se brinu o djeci bez pratnje i nadzora bile preopterećene. Neki od izvještaja pokazuju da je čak 60 odsto migranata koji nisu imali pratnju nestalo i vlasti više ne mogu pratiti njihovo kretanje. Zbog toga što su te institucije bile preopterećene velikom brojem ljudi koji dolaze, oni nisu mogli obratiti toliko pažnje kao ranije na npr romsku djecu koja prose, što je dugogodišnji fenomen, to nije nešto što se dogodilo jutros ili prošle godine. ”

Misija IOM-a nastoji da doprinese rješenju pomažući kroz jačanje kapaciteta institucija koje štite djecu, kroz obuke, treninge, materijalnu podršku. To je veoma važno, kažu, jer kada se djeca vrate u matičnu zemlju moraju biti zaštićena.

‘‘Drugi dio onoga što pokušavamo da uradimo jeste podrška sudovima, tužilaštvima i policiji u borbi protiv trgovine ljudima, posebno jer trgovci ljudima ne poznaju naciju. Obično je jedan krak, na primjer, ovdje u BiH, drugi u Belgiji, treći u Francuskoj ili Italiji. Mora se ojačati saradnja tužilaštava iz različitih zemalja kako bi se ovakvi slučajevi procesuirali. U 2015. imali smo primjer jako dobre saradnje između tužilaca iz BiH i Francuske, koja je rezultirala hapšenjem i osudom organizatora te grupe ovdje u Zenici. Mi pokušavamo da podržimo taj tip saradnje. Treći i ne manje važan segment je podizanje svijesti u institucijama o identifikaciji žrtava trgovine ljudima i načinu na koji pristupaju i postupaju sa žrtvama trgovine ljudima, posebno ako su to djeca. Kada policija razgovara sa djecom žrtvama trgovine ljudima, to zahtijeva posebne vještine. I ono na čemu IOM i UN trebaju posebno raditi jeste podizanje svijesti unutar romske zajednice i nekih drugih zajednica o ovom pitanju trgovine ljudima odnosno djecom. Jačanje zakona jeste važno ali što je još važnije jeste da oko 50 odsto porodica koji se bave trgovinom ljudima odnosno svojom djecom u EU više nemaju pristup djeci. To ima veze sa rješavanjem ekonomskih problema, stvaranjem prilika, možda i nekim kulturološkim pitanjima, ali to jedugoročni posao koji mora biti urađen i IOM u budućnosti na tome treba da bude više angažovan, jer je to rješenje.”

Da se sve ne završi na izrazima podrške domaćim institucijama, IOM najavljuje i izradu detaljne analize.

”Mi radimo zajedno s našim regionalnim uredom u Briselu koji je zadužen za sve misije IOM-a u Evropskoj uniji kako bismo dobili precizne podatke o tome koliko djece sa zapadnog Balkana ili koliko romske djece sa zapadnog Balkana tačno ima u EU. To naravno neće biti potpuno tačni brojevi, mi ne možemo jednostavno prebrojati tu djecu, ali pokušavamo da napravimo projekat koji bi nam omogućio što tačnije brojke iz prakse kako bismo mogli formirati odgovarajuće politike i reakcije.”