O Strategiji Evropske komisije za Zapadni Balkan, o tome šta ona donosi, o poziciji BiH i njenom putu ka Evropskoj uniji razgovarali smo sa profesorom iz Mostara i ekspertom za pitanja EU, Milom Lasićem.

On je u razgovoru ocijenio da je nova Strategija spin i da je reciklaža Solunske agende, stare 15 godina.

“Volio bih da se prevarim, ali sam to već komentirao kao spin – velikih majstora spinovanja, što su evropski političari, ali i naši. Kruta stvarnost se ne da mijenjati, a izlazi se sa Strategijom koja je reciklaža Solunske strategije od prije 15 godina, sa izvjesnim dopunama.
U to vrijeme u zemlje Zapadnog Balkana nije moglo biti ubrojeno Kosovo. Ja vidim elemente drugačijih interpretacija. Nisam protiv što je još jednom kazano da sve zemlje Zapadnog Balkana i BiH imaju perspektivu u EU, a sve je to kazano iz razloga što ne stižu optimistične vijesti iz Brisela, što je EU u momentu preispitivanja svoje budućnosti. Potrebna im je pozitivna vijest, makar ona trajala i dva dana. Oni su nam servirali medijsko-političku igru, mi smo se na to uhvatili i nema nam druge”.

Uz neprekidan napor – BiH bi mogla postati kandidat, rečeno je. Nismo poslali Upitnik, a možemo li dobiti status?

“Solunska agenda je tenicizirana u mojoj interpretaciji, ne govorimo više o Regati 1+1+1 tako do pet, nego uz 2+2+2. U tom zadnjem 2 smo mi zajedno sa Kosovom, gdje je neobvezno kazano da imamo sjajnu perspektivu samo da sredimo stvari kod kuće, a mi ne umijemo niti možemo ih srediti na način na koji ih naše mile vođe sređuju. Vode rat svim sredstvima osim oružjem, odlažemo ono što je važno – europeizacija politika i omogućavanje dolaska pravne države.

Kvazielitičke elite nemaju volje – nego se odlučuju za ratove. Ne zna se ko je gori, a najgori se oni koji se ponašaju kao da BiH treba primiti EU u svoje okvire. U tom smislu sam nezadovoljan što smo u paketu sa Kosovom koje nije država u paketu UN-a. Ovo sve je logično. Nemoguće je pomaknuti se naprijed bez toga da se u zemlji počne dogovorati konzensualana politika. U protivnom, niko nas ozbiljan ozbiljno neće uzeti”.

Da li nas EU može ozbiljno shvatiti?

“Nemoguće je sa aktuelnim politikama. Tu je riječ o užasu koji proizvode tri etnnonacionalistička subjekta, to rade i tobožnji ljevičari, tobožnji građani – jedan su od problema, a nisu dio rješenja. Radi se o tome, kada budemo dobili kandidatski status – tek tada započinju pregovori o pojedinim poglavljima, kako bismo kompletan program preuzeli u domaće zakonodavstvo. Tu nema popusta, ili ćemo preuzeti. Ili bu ili ne bu. Nema hoću malo, nego se pregovara o datumima preuzimanja, sa eventualno odogođenim rokovima.

Mi nismo nepriznata zemlja. Mi smo članica UN-a, ali smo udruštvu sa nečlanicom UN-a. Kosovom. Njemačka neće davati popuste nikome, pogotovo ne našim vođama, koji se ponašaju kao da mogu nametati pravila u koordinacijskom tijelu na čijem je čelu Tonino Picula.

Ovdje se radi o antievropskom politikama, to je poznato u Briselu i Strazburu. Nas se tiče, jer sa takvim politikama neće moći doći do europeiziranih politika i pravne države”.

Srbija i Crna Gora imaju najoptimističnije prognoze. Da li je sto stvarno tako?

“Ne treba biti profesor da bi se vidjela repriza istih onih politika unutar EU, da bi se repriza politika i brzine kojom su se primile Rumunija i Bugarska. Procjenjuje se da te zemlje treba gurnuti naprijed da bi se blokirali drugi gepolitički utjecaji. Unutar tih država, radi se o korupcijama i nepodobštinama jednakim, ako ne i gorim nego u ostalim zemljama.

Više se ne govori da tijekom 2019. trebaju Srbija i Kosovo posve normalizirati odnose. Odustaje se od svega u utakmici u kojoj treba biti brži od političkog džina sa istoka. Činjenica da se u Beogradu nije dogodilo nikakvo samoosvješćenje od politika 90-ih godina, govori se da su bile dobre. Bojim se da postaju uzorom za aktere u regiji i da smo se upecali u tu zamku. Zaboravljamo s kim to imamo posla, ako od Vučića pravimo europejca za uzor – on to nije nikad bio, nije to ni danas, i on je najslabija karika – a i svi drugi su loši”.

Dragan Čović je kazao u Zagrebu da građanska država znači islamsku državu.

“Kao i uvijek kada govore političari služe se floskulama, u kojima ima djelić realnosti. Oni slijede svoju logiku. Nitko razuman ne može biti protiv načela jednakopravnosti građana svih ideniteta, ali u višenacionalnoj zemlji ne može se raditi o većinskoj demokraciji bez respekitranja drugih identiteta. Radi se o obvezi poštivanja građanskog principa u svim administrativnim cjelinama i dijelovima.

Moram posve otvoreno reći, neznalicama koji govore da je rješenje za BiH građanska BiH. Da, ja sam za građansku, svih identiteta. Ne treba mi mrva jednakopravnosti u odnosu na druge. Ali ne tako što će građani Bošnjaci nametati volju drugima, to je siguran put u reprizu koju smo vidjeli prilikom disolucije Jugoslavije. Čović manipulira svojim glasačkim tijelom. On se njemu izravno obraća, razumjeli su ga da treba ponovo za njega glasati inače su propali načisto.

Ja sam nedavno napisao zamolbu, pismo Bošnjacima i upitao ih ‘Bobogu zar je teško razumjeti da se više ne smije birati Hrvatima politički predstavnik mimo njihove volje, ma kakva ona bila’. Nije lako doći do toga. Ali ako se pođe od toga, da je to nemoralno činiti, pogotovo sa tim smiješnim likom koji bi po treći put u Predsjedništvo, zašto ne – to je stvarno fantastično, ništa lošije nije radio od Čovića, ni bolje. Tamo ništa ni ne rade, ali s tim se mora prestati. Hrvati, Bošnjaci i Srbi imaju pravo izraziti svoje većinske političke volje, ali to ne znači da smiju biti samo Hrvati, Srbi i Bošnjaci nego svi građani ove zemlje, i oni najmajušnijih identiteta. Tako ja vidim evropsku BiH. Tako vidim demokraciju. Onaj tko je u većini – ima više obveza za pravljenje građanske, uljuđene, kozmopolitizirane BiH jednakopravnih identiteta”.