Četvrta je godišnjica februarskih protesta. Četiri godine od građanske solidarnosti, ali i pobjede nasilja nad buntom naroda. Samo osam mjeseci ranije, pobjedio je građanski bunt. Na protestima za JMBG nije došlo do nereda, ali su okupljeni došli do cilja.

Prije tačno četiri godine radnički bunt u Tuzli je eskalirao. Zapaljenom zgradom Vlade i smijenjenom Vladom TK protest je završen. No drugih rezultata nije bilo. Tuzlanski radnici i dalje su na ulicama. Tako i danas kada obilježavalju godišnjicu protesta iz 2014.godine.

“Ostali vode revoluciju preko FB, preko profila, stranica nekakvih. Ja sam sinoć po onim objavama imao informaciju da će danas doći 10 hiljada ljudi, koliko su ljudi pisali”, kaže Fadil Durmanović, demonstrant.

“Narod je toliko od strane političara, demagoga političkih ubijen u pojam da oni jednostavno ne vide nikakvu perspektivu, ne vide nadu, ne vide da se nešto može promijeniti na bolje, i zato su toliko inertni”, smatra Sakib Kopić, Sindikat solidarnosti.

Te 2014. godine protest se iz Tuzle vrlo brzo raširio na druge bh. gradove. Ovde u Sarajevu građanski bunt brzo je prerastao u građansko nasilje. Izgorjela je zgrada Skupštine Kantona Sarajevo, ali i zgrada Predsjedništva BiH u kojoj se nalazi Arhiv BiH.

Osam mjeseci ranije, beba Belmina Ibišević nije mogla dobiti pasoš. Bio joj je potreban kako bi otišla na liječenje u Njemačku.

“I onda se na FB rodila jedna ideja da se okupimo svi u Kotromanićevoj ulici, da vidimo šta će se desiti. Kada smo se okupili došlo je tu još nekoliko ljudi, došli su ljudi sa bebama, i mi smo došli na ideju da blokiramo Parlament”, sjeća se Dalio Sijah, UG Zašto NE.

Među onima koji su došli, bio je i Jasmin Šaković.

“(Koliko je vaše djete bilo bez matičnog broja?) To je trajalo tri mjeseca, dok nije došao prvi matični broj. Prvo je mala Belmina dobila broj, pa su onda i drugi pristizali”, dodaje Jasmin Šaković.

Šaković, iz ove perspektive protest smatra uspješnim. Ipak svjestan je da je mogao završiti tragično. Okupljeni su tada blokirali parlamentarce i članove Savjeta ministara u ZZI.

“Tu su se počele uvlačiti neke sasvim druge priče i teme koje nemaju nikakve veze, i to je moglo da dovede do velih problema”, smatra Šaković.

Radnici, borci, penzioneri, majke, studenti pa čak i političke partije u RS, svi su se u nekom trenutku našli na ulicama. Svi kažu da je razloga za protest mnogo, a malo riješenih problema.