Od sada će se u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo procjenjivati rizična ponašanja djece. Od toga da li imaju poteškoće u učenju, do odnosa sa nastavnicima i sa roditeljima. Takozvane matrice za rano prepoznavanje indikatora društveno neprihvatljivog ponašanja učenika, trenutno su u fazi pilot projekta.

A-1 znači da učenik pokazuje teškoće u savladavanju gradiva, B-2 za verbalno nasilje, D-2 ako je učenik higijenski zapušten, D-4 ako ima modrice na tijelu, E-4 za roditelja, ako je nasilan u kontaktu sa školskim osobljem, H-10 ako učenik skita i prosjači.

Ovo su samo neki indikatori za prepoznavanje faktora rizika od društveno neprihvatljivih ponašanja djece. Jedna matrica od 1. do 4. razreda osnovne škole. Druga od 5. osnovne do četvrtkog srednje škole.

Na početku svakog mjeseca razrednik daje mišljenje o svakom djetetu iz svog razreda i kategorište ga u tri stava: R-0, što znači da djetetovo ponašanje ne odstupa znatno od uobičajenog, R-1, što znači da djetovo ponašanje djelimično odstupa od uobičajenog i da bi možda bila potrebna konsultacija sa stručnom službom škole i R-2, što znači da djetovo ponašanje znatno odstupa od uobičajenog i da bi konsultacija sa stručnom službom škole bila neophodna.

Nakon tragične smrti dječaka Mahira Rakovca nadležni su, kažu, tražili sistemsko rješenje. Mahir se, podsjetimo, u decembru 2015. ubio skočivši sa 8. sprata zgrade.

“Kada se desi neki nemili događaj, kao što smo imali u prethodnom periodu, onda obično novinari, roditelji, nastavnici, zovu ministarstvo, da damo mišljenje šta smo mi poduzeli, zašto se to desilo. Ali, mi na ovaj način nudimo jedno sistemsko i preventivno rješenje za prevenciju različitih neprihvatljivih obika ponašanja”, kaže Melisa Mizdrak, stručna saradnica u MONKS.

U početku je matrica testirana tek u nekoliko osnovnih škola. Sada je u svim školama, ali još u fazi pilot projekta, kažu u Ministarstvu. Jedan od kreatora matrice kaže da je idejno rješenje sjajno, a realizacija – puna manjkavosti!

“Nije upućeno nastavnicima. Oni nisu kompetentni da dijagnosticiraju i da ti šifriraju, kako u zadnje vrijeme razočaravaju kompletnu javnost. Svu odgovornost smo prebacili na stručne službe škole, stručne službe zajednice, na jedan oficijalni način, vrlo precizan, testirali matricu na 13 škola u KS, ona perfektno funkcioniše. Međutim, kada se proširio krug na totalni uzorak u KS, pokazalo se zaista da postoje slabosti u sistemu. Hoću da vjerujem da je manjina nastavnika zloupotrijebila svoju funkciju i prepadala djecu šiframa/dijagnozama”, ističe Elmedin Muratbegović, profesor kriminologije.

Učiteljica u jednoj osnovnoj školi pojašnjava: ranije su nastavnici vodili svoje evidencije. Olakšavajuća je okolnost što će sada, u slučaju potrebe, nužno biti uključene druge službe – poput centara za socijalni rad.

“To ne podrazumijeva, da ukoliko dijete nešto nekoliko puta uradi, da se odmah tamo neke šifre pišu, već se to sistematski prati, zapisuje i ako je zaista potrebno, uključuju se različite pedagoško-psihološke službe. Znači, ne radi se na dijagnostici. Mi nastavnici to ne radimo”, pojašnjava Lejla Mušanović, učiteljica u OŠ “Mula Mustafa Bašeskija”.

Ali, majka djevojčice u drugoj sarajevskoj osnovnoj školi ima mnogo pitanja: “Prvo što meni nije jasno je upravo ta kategorizacija. Znači, šta se radi ako dijete udara drugo dijete tri puta u toku mjeseca, šta se radi ako gricka nokte pet puta u toku mjeseca? Da li taj dosije ostaje u osnovnoj školi ili ga prebacujete u srednju, da li će praviti problem pri upisu, iz osnovne škole, da li će ga pratiti cijeli život? Ja nisam dobila ni jedan odgovor na ova pitanja”.

Na koji će način idejni projekat zaživjeti, rano je prognozirati. Ako provedba bude jednaka ideji, nasilje u razredu, neprikladno odijevanje u školi ili nasilje roditelja, bit će zabilježeni, crno na bijelo.