Intervju ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića za "Večernji list" izazvao je brojne reakcije. Iako su se mišljenja podijelila oko toga da li je Mektić sugerirao da se u Srebrenici dogodio genocid, nema sumnje da je poručio da nam je "potrebna katarza".

Da li je ili nije Dragan Mektić u intervjuu za “Večernji list” sugerisao da se u Srebrenici desio genocid, dilema je koja se brzo zaboravila – u fokusu su se našle reakcije, optužbe i međustranačka prepucavanja. A kada je ova tema u pitanju, često se političari ne slažu ni sami sa sobom.

“Ja znam dobro je šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio Sud u Haagu. To je nesporna pravna činjenica”.

Rekao je ovo aktualni predsjednik Republike Srpske 2007, kao tadašnji predsjednik entitetske Vlade. Danas je položio vijenac u Istočnom Sarajevu kraj spomenika bivšem ruskom ambasadoru pri UN-u Vitaliju Čurkinu. Čurkin je u Vijeću sigurnosti UN-a rekao “ne” Rezoluciji koja je osudila genocid u Srebrenici.

Dvadeset treća godina nakon završetka rata u BiH – bez katarze, ali sa neslaganjima o prošlosti. Tamo gdje je zakazala politika, probalo je civilno društvo. No, ne bez posljedica, kaže koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), koje odaje počast svim žrtvama:

“Bilo je i političara određenih koji su pisali mailove nama u sistemu, da smo im organizacija koja ima za cilj da radi protiv srpskoga naroda. Treba istaći da smo mi na obilježavanju Kazana bili direktno napadnuti, ispred Katadrale od strane N.N. lica, da smo za obilježavanje Štrbaca bili 2015. godine napadnuti. Naše obilježavanje “Oluje” kao zločina nad srpskim žrtvama je bilo u Sarajevu zabranjeno, a u Zagrebu dozvoljeno”, otkriva Edvin Kanka Čudić, koordinator UDIK-a.

Zašto Balkan ne okreće novu stranicu?

“Prisutna je ta neka vrsta – mi smo oni koji su patili u historiji i kao takvi imamo pravo da govorimo o našim žrtvama, a ne o tuđim. Kad ovdje narod shvati da ga kult narcisoidne žrtve vodi u još jednu novu žrtvu i da stalno želi i nastoji da od njega stvori žrtvu, onda će narodi shvatiti da nacionalizam vodi u apsolutnu propast, u jednu sunovrat iz koje nema izlaza”, smatra Senadin Musabegović, sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu (Sarajevo).

“Mislim da još uvijek nije trenutak, odnosno da još imam podkapacitirane lidere i u Hrvatskoj i u Srbiji, pa ja bih rekao i u drugim zemljama na području bivše Jugoslavije, da je to još uvijek politika tutorstva, odnosno “mrkve i batine”, iz određenih centara moći”, tvrdi Eugen Jakovčić, Centar za suočavanje sa prošlošću “Documenta”, Zagreb.

“Ne vjerujem da može doći do neke kolektivne katarze. Mi se i dalje bavimo nadgornjavanjem, ko je tu kriv, ko je prvi počeo, ko nije prvi počeo. Dakle, kao da se i dalje zbrajaju nacionali poeni, treba reći da su Srbi najveće žrtve, da su Hvrati najveće žrtve i onda se lovi u mutnom”, dodaje Filip Švarm, urednik srbijanskog nedjeljnika “Vreme”; Beograd .

A za to vrijeme prolaze godine, skoro četvrt vijeka od kraja rata. Podsjetimo, u državnom Parlamentu postojao je i prijedlog izmjena krivičnog zakona koje bi omogućile kažnjavanje negiranja genocida. Nisu usvojene.