Nataša Kovačević je mlada, uspješna žena porijeklom iz Bosne i Hercegovine, sa adresom stanovanja u Londonu koju je ugledni Forbes uvrstio na listu 30 Under 30 iz sektora finansija i globalnih tokova novca.

Srednju školu i fakultet je završila u SAD-u, a visoko obrazovanje stekla je na Harvardu – gdje se bavila transakcijama i povezanošću pravnog i privrednog razvoja.

U intervjuu za N1 je govorila o svom odrastanju, karijeri, obrazovanju – stalnom profesionalnom napretku i putu ka priznanju Forbesa.  Kazala je da je optimistična kada su buduće generacije Balkana u pitanju, jer, kako kaže, počinju shvatati koliko je kontraproduktivno dopustiti da budu podijeljeni na temelju individualnosti.

Trenutno radi u Organizaciji za upravljanje ulaganjima kanadskog mirovinskog fonda (CPPIB) u Londonu, preko kojeg je i dospjela na Forbesovu listu 30 Under 30.

Recite nam – ko je Nataša Kovačević? Gdje ste se rodili i obrazovali? Kada ste napustili Bosnu i Hercegovinu i pod kojim okolnostima?

Rođena sam u Banjaluci i provela sam djetinjstvo između Banjaluke i Beograda. Preselila sam se u Kanadu, a zatim u SAD gdje sam završila srednju školu i fakultet.

Diplomirala sam na Sveučilištu Harvard, na studijama ekonomije i neurobiologije. Najviše sam se bavila neuroekonomijom i napisala sam diplomski rad u vezi sa intertemporalnim oblicima ponašanja kod glodavaca.

Potom sam studirala i završila pravo na Harvardu, gdje sam stekla zvanje JD, Juris Doctor. Tijekom studija prava na Harvardu, najviše sam se bavila transakcijom i povezanošću pravnog i gospodarskog razvoja. Radila sam na Svjetskom programu za hranu Ujedinjenih naroda u Rimu kao pravni pripravnik te kao suradnik u odvjetničkoj tvrtki Skadden, Arps u New Yorku tijekom ljeta.

Na kraju sam odlučila da me više zanima poslovna strana transakcija. Nakon završetka pravnog fakulteta, primljena sam u Odvjetničku komoru New Yorka i prešla sam na menadžersko savjetovanje, pridruživši se konsultantskoj firmi McKinsey & Company.

Gdje ste prije živjeli?

Uglavnom sam živjela između Europe i Sjeverne Amerike, ali živjela sam i radila u više zemalja diljem svijeta. Neke od tih zemalja su Argentina, Indija i Saudijska Arabija. Trenutno živim u Londonu.

Kako je započela Vaša priča s Harvardom 2006. godine?

Kad sam se prijavila na Sveučilište, zanimala su me različita područja – od međunarodnih odnosa i diplomacije do matematike. Tražila sam sveučilište koje će razvijati i poticati moju intelektualnu znatiželju i odmah me privukao Harvard zbog dubine i širine svoje ponude i ogromne globalne raznolikosti harvardske zajednice.

Uspješno sam prošla Harvardski rani prijemni postupak te sam instinktivno znala da je to bio ispravan izbor.

Čime se bavite? Koja je Vaše područje stručnosti?

Imam relativno raznovrsno profesionalno iskustvo, jer sam većinu svoje karijere provela u biznisu, školovala sam se kao odvjetnik te imam iskustva u radu s međuvladinim i nevladinim ustanovama.

Tijekom posljednjih nekoliko godina imala sam sreću da zadržim tu poslovnu raznovrsnost u svom svakodnevnom radu. U kompaniji McKinsey radila sam s liderima kompanija u rješavanju njihovih najvećih strateških problema, od proširenja farmaceutske tvrtke na nova zemljopisna područja do transformacije obrazovnog sustava nacionalnog ministarstva.

U Organizaciji za upravljanje ulaganjima kanadskog mirovinskog fonda (CPPIB), najviše se bavim sličnim temama strateškog rješavanja problema, identificiranja i iskorištavanja prilika za stvaranje vrijednosti u portfelju naše tvrtke.

Počeli ste sticati svoje radno iskustvo već 2007. godine kao pripravnik u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), a kasnije i u Zakladi Grameen, dok ste 2008. godine imenovani glavnom urednicom časopisa Harvard International Review. Kakvi su to bili poslovi? Što ste radili u tim kompanijama?

Stažirala sam u IAEA u Beču i Grameen Argentina tijekom studija. U IAEA sam pomagala glasnogovornici Agencije i radila na odabranim povjerljivim projektima. U Grameenu, pionirskoj mikrofinancijskoj ustanovi, radila sam s voditeljem Grameena Argentine na procjeni učinkovitosti trenutnog modela temeljenog na ekonometrijskim analizama.

Harvard International Review je tromjesečni časopis koji objavljuje Harvardsko vijeće za međunarodne odnose Sveučilišta Harvard i distribuira se u više od 150 zemalja diljem svijeta.

Pridružila sam se ovom časopisu tijekom svog prvog tjedna na Sveučilištu i izabrana sam za glavnu urednicu u trećoj godini studiranja zajedno sa svojim bliskim prijateljem i kolegom Owenom Barronom. To je bilo apsolutno fantastično iskustvo u izdavanju časopisa, nadziranju sadržaja i razgovorima s vodećim svjetskim tvorcima politike i akademicima o ključnim temama međunarodnih odnosa.

Bili ste vrlo radno aktivni kao studentica. Koliko vam je to pomoglo u Vašoj profesiji i odabiru Vašeg poziva?

Obrazovale su me godine koje sam provela kao studentica na Harvardu. Odlučno sam slijedila svoje interese, koji su, kao što vidite, bili vrlo različiti. Upijala sam što više informacija i znanja te tražila svaku priliku za povezivanje s fascinatnom zajednicom oko sebe. Stekla sam velika prijateljstva, između ostalih s astrofizičarima, cirkuskim izvođačima i diplomatama.

Danas bih studentima poručila – “iskoristite svoje studentske godine kako biste pomno promislili, postavili dobra pitanja i naučili od svojih vršnjaka (posebno od onih koji su posve drugačiji od vas!), te postavite pred sebe izazove kako biste pronašli što vas uistinski inspirira.”

Postali ste suradnica u konsultantskoj firmi McKinsey & Company što je bio Vaš prvi profesionalni angažman nakon diplome. Kao što možemo vidjeti iz Vaše radne biografije, nastavili ste dalje. Dakle, koji bi bio Vaš savjet mladim ljudima koji žele slijediti Vaš put?

Općenito bih im rekla – nemojte slijediti! Pronađite svoje vlastito nadahnuće i poduzmite vlastite korake. Ipak, na pragmatičkoj razini čvrsto vjerujem u neprestano učenje. Obrazovanje je neprocjenjivo, a to ne znači samo knjige i diplome. Neke od najvrednijih lekcija naučila sam iz razgovora s mojim vršnjacima i mentorima.

Život je nepredvidljiv, ali što više znanja možete upiti, to ćete imati više prilika.

Vaša iskustva koje ste stekli tijekom studiranja, a i kasnije u Vašem životu iz različitih su područja – je li toliko važno biti osoba s više talenata, tj. imati širok spektar interesa? Jesu li Vas ti interesi djelomično doveli do Forbesove liste?

Uvijek sam se odupirala ograničavanju sebe na samo jedno područje stručnosti jer sam zapravo jako znatiželjna i razvijam se kroz nove izazove. Moj sadašnji posao u organizaciji CPPIB i moj prethodni posao u tvrtki McKinsey dopustili su mi ovo stalno učenje, a istodobno i razvijanje solidnog stručnog znanja. Ne mislim da je važno imate li široki spektar interesa ili jedno, fokusirano područje rada — ključ je posvetiti svoje vrijeme i um nečemu što vas zaista nadahnjuje.

Imenovani ste za menadžericu u konsultantskoj firmi McKinsey i radili ste tamo do 2016. godine – a sada ste u Organizaciji za upravljanje ulaganjima kanadskog mirovinskog fonda (CPPIB)?

Bila sam menadžerica za angažiranje novih klijenata u tvrtki McKinsey u SAD-u i Europi, radila sam na kombinaciji projekata na području zdravstva i javnog sektora, uključujući i neke vrlo zanimljive poslove gospodarskog razvoja. Trenutačno sam u ulozi Principal u kompaniji CPPIB, gdje sam usredotočena na povećavanje vrijednosti portfelja i inicijative za ublažavanje rizika.

Moj rad se sastoji u svakodnevnom rješavanju bitnih strateških problema koji su vezani za različite sektore i različita zemljopisna područja.

Recite nam kakva je bila Vaša reakcija kada su Vas obavijestili o Forbesovoj listi?

S velikim sam poštovanjem primila vijest da sam imenovana kao jedna od 30 osoba ispod 30 godina. Saznala sam u jutarnjim satima da je popis objavljen, a Forbes je te iste večeri organizirao svečani prijem u Londonu. To je fascinantna zajednica strastvenih mladih lidera, a Forbes će nas povezati u nadolazećim godinama.

Forbes kaže da su tih 30 ljudi ispod 30 godina na njegovom popisu ljudi koji mogu promijeniti svijet. Osjećate li Vi da mijenjate svijet nabolje?

Osobno mi je vrlo važno imati osjećaj da moj rad ima smisla. Kao zaposlenica u kompaniji CPPIB, koja ulaže sredstva Kanadskog mirovinskog fonda za 20 milijuna Kanađana, osjećam da moj posao ima viši cilj koji će biti ostavština generacijama budućih Kanađana.

U tvrtki McKinsey i organizacijama s kojima sam radila u prošlosti, aktivno sam tražila prilike kako bih radila na poslovima s društvenim učinkom, poslovima u gospodarskom razvoju i pro-bono projektima. Nadam se da malo doprinosim u mijenjanju svijeta na bolje, ali uvijek težim tome da učinim puno više!

Koji je sljedeći korak u Vašoj karijeri? Forbes je sigurno omogućio da Vaše ime bude prepoznato u svijetu finansija.

Vrlo sam sretna što radim ukompaniji CPPIB i veselim se budućim prilikama unutar nje. To je rastuća i dinamična kompanija i drago mi je što sam dio njenog sljedećeg poglavlja.

Može li takvo priznanje pojedincu poboljšati sliku Bosne i Hercegovine u Evropi i svijetu?

Naša regija ima bogatu i značajnu, premda ponekad tešku, povijest. Uprkos tome, naša budućnost je obećavajuća. Imamo mnoštvo izuzetno talentiranih mladih ljudi i mnogo toga za ponuditi. Vjerujem da svatko od nas može doprinijeti da ovaj svijet bude bolje mjesto. Kroz naše aktivnosti mi smo svi ambasadori naših vrijednosti i društava koja su izgradila različite dimenzije našeg identiteta.

S današnje tačke gledišta i s obzirom na činjenicu da ne živite u BiH, koliko su Vaše iskustvo i porijeklo važni u svijetu financija velikih evropskih i međunarodnih tvrtki? Ili se ljudi procjenjuju na temelju svojih sposobnosti i talenata?

Imam dovoljno sreće da sam studirala i radila u institucijama koje se ponose meritokracijom. Moje nacionalno i zemljopisno porijeklo nije utjecalo na moj napredak. Ono mi je, međutim, pružio jedinstvenu perspektivu te dodatni jezični i kulturni kontekst.

Pratite li vijesti iz Bosne i Hercegovine i regije? Imate li kakvih savjeta iz svog područja stručnosti kako se može pomoći zemlji i regiji?

Nastojim pratiti vijesti iz regije koliko god mogu. Moje je mišljenje da je najbolje za budućnost Balkana da se svi okupe, surađuju i razgovaraju bez obzira na etnicitet, nacionalnost i religiju. Ako uložimo zajednički napor i znanje u projekte koji doprinose općem dobru, uvidjet ćemo ogromne koristi za nas. Optimistična sam da nove generacije počinju shvaćati koliko je kontraproduktivno dopustiti da budemo podijeljeni na temelju naših individualnosti koje bi nas, zapravo, trebale obogatiti. Imam dosta nade za budućnost Balkana.

Dolazite li u Bosnu i Hercegovinu?

Naravno! Posjećujem dosta često obitelj i prijatelje u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni. Nigdje nema mjesta poput Jadrana ljeti.