Svih ovih godina, nakon zatvaranja koncentracionih logora te nepriznavanja žrtava od države Bosne i Hercegovine kroz zakonske okvire, nastavlja se agonija logoraša koja nedvojbeno potvrđuje da smo u ratu bili žrtve torture, a da smo u miru žrtve sistema - saopćeno je iz Saveza logoraša Bosne i Hercegovine.

Usljed različitih postupanja, stavova i njihovih promjena te neujednačene sudske prakse sudova u BiH, bivši logoraši su, naglašavaju iz Saveza, na poseban način nastavili s preživljavanjem golgota, i to tako što su presudama sudova odbijani njihovi tužbeni zahtjevi za naknadu nematerijalne štete zbog navodne zastare, a ujedno su obavezivani na plaćanje troškova sudskih taksi i troškova pravobranilaštva.

“Ovako nešto nezabilježeno je u svijetu”, tvrde iz Saveza, dodajući da tu nije kraj pravnog terora nad žrtvama.

Naveli su primjer Adila Šabanovića koji je u logorima Vojske Republike Srpske (RS) proveo pune dvije godine te skupa s drugim logorašima proživio neviđene patnje i mučenja, ali je uspio živ izaći iz logora.

Šabanović je jedan od tužitelja za naknadu nematerijalne štete čiju je tužbu odbio Sud u RS-u te mu naložio da plati troškove pravobraniteljstva u iznosu od 2.625 KM. Međutim, Adil je preminuo 2015. godine.

Osim toga, Pravobranilaštvo RS-a pošle godine je uputilo Općinskom sudu u Tuzli prijedlog za izvršenje kojim traži da Adilov sin Šabanović Zekerijah plati troškove pravobranilaštva u iznosu od 2.625 KM, na čije plaćanje je bio obavezan njegov otac.

Potom, Općinski sud u Tuzli, početkom ovog mjeseca, uvažava prijedlog Pravobranilaštva RS-a i određuje provođenje traženog izvršenja.

“Ovo je pravni teror. Zar i djeca preživjelih logoraša moraju plaćati danak za svoje ubijene, mučene, bespravno zatvorene roditelje, kao i za roditelje koji su uspjeli preživjeti torturu logora a u međuvremenu su preminuli?”, upitali su iz Saveza logoraša BiH.

Pozvali su institucije vlasti u BiH, međunarodne institucije u BiH te druge relevantne subjekte da zaustave pravno nasilje nad logorašima.