Danas se obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika - dan kada bi se trebala slaviti i njegovati kulturna i jezička različitost. Jezik kao sredstvo razumijevanja, u Bosni i Hercegovini je, praksa pokazuje, sredstvo kreiranja različitih nesporazuma. Zašto je lakše isticati razlike, negoli sličnosti među službenim jezicima?
I ptice na grani znaju da ljudima u Bosni i Hercegovini ne treba prevodilac, ili prevoditelj, da bi se međusobno razumjeli ako koriste različite službene jezike. Znaju i to da su ti jezici bosanski, hrvatski, srpski. Ako se već razumijemo koristeći iste riječi, zašto se jezici zovu drugačije i kako se zapravo razlikuju, odgovorili smo nam srednjoškolci.
No da je u Bosni i Hercegovini jezik uzrok nesporazuma a ne sredstvo sporazumijevanja pokazuje i ova situacija iz studija N1:
“Jedna verzija je na bošnjačkom i hrvatskom, a sasvim druga verzija je na srpskom jeziku. / Nije bio lapsus. Ja govorim srpski jezik. Ja se zalažem da svako ima pravo da zove svoj jezik kako želi, da Bošnjaci mogu da kažu da je jezik koji govore bosanski. Ja koji govorim srpski jezik smatram da je to bošnjački jezik“, rekao je Mladen Bosić, zamjenik predsjedavajućeg PD PS BiH.
I ne zbog jezika, već njegovog imenovanja, brojni problemi! Tako bošnjačka djeca u zvorničkom naslju Liplje još nisu sjela u školske klupe. Roditelji ne žele da u đačkim knjižicima piše – “jezik bošnjačkog naroda, već bosanski jezik. Bosanski jezik je ugrožen i svijest o jezičkom identitetu treba ojačati, poruka je učenicima iz Instituta za jezik u Sarajevu:
“Moramo priznati, pogledati istini u oči, da je jedini jezik koji je trenutno ugrožen u BiH, jeste bosanski. I na gobalnom planu to je tako. Za bosanski jezik se ne vodi nikakva jezička politika. Za srpski i hrvatski se vodi jezička politika, izvan države Bosne i Hercegovine“, kazao je Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik UNSA.
Ligvistica Snježana Kordić stava je da je da na južnoslavenskom prostoru politika instrumentalitira jezik. A međunarodni dan maternjeg jezika “čestita” ovako:
“U domaćim okolnostima suludo je slaviti dan materinskog jezika, jer on je kod nas parada nacionalističkog kiča, gdje nema mjesta za činjenice, nego služi proizvodnji nacionalističkiih mitova. Suprotno tvrdnjama nacionalista, materinski jezik kod nas nije organičen samo na vlastiti narod, nego nam je zajednički sa ljudima drugih nacionalisti u zemljama susjedima BiH, jer s njima možemo razgovarati. I to je velika prednost, a ne mana, za svakog normalnog čovjeka“, kazala je Snježana Kordić, lingvistica.
Ipak, Deklaracija o zajedničkom jeziku koju je i Kordić potpisala naišla je na brojne osude. Zašto je lakše naći razlike negoli sličnosti među jezicima?
“Ono što misim da je suštinski važno da se shvati je da je to jedan jezik, a da se pod izgovorom da su tri, djeca dijele i da onda imaju ne različite jezike, nego imaju različite sadržaje, različite historije“, rekao je Nenad Veličković, pisac i kolumnista.
I dok i struka i politika lome koplja oko imenovanja jezika, sve je manje važno pitanje odakle koji jezik potiče. Nameće se ono, gdje podjele vode.
