Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH i zastupnik u Saboru Hrvatske, obratio se povodom 23. godišnjice Washingtonskog mirovnog sporazuma.
“U nedjelju 18. ožujka smo obilježili 23. Obljetnicu potpisivanja mirovnog sporazuma iz Washingtona, događaja koji ima povijesnu važnost i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu a posebice za sudbinu Hrvata u BiH. Tim sporazumom je, zaustavljen rat između Hrvata i Bošnjaka u B i H. Stvorena je hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH”, naveo je Ljubić.
“Sporazum je u ime Hrvata iz BiH potpisao predsjednik Tuđman a ispred Bošnjaka predsjedavajući predsjedništva BiH Alija Izetbegović. Ustav Federacije, koja je ustrojena od 10 kantona /županija, su potpisali, u ime Bošnjaka Haris Silajdžić, a ispred Hrvata predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg Bosne Krešimir Zubak. Federacija je uspostavljena na teritorijima pod kontrolom Armije B i H i Hrvatskog vijeća obrane , odnosno dva privremena administrativna aranžmana Republike B i H i Hrvatske Republike Herceg Bosne. U Washingtonu je zaključeno da će se nakon završetka rata čitava B i H ‘kantonizirati'”, naveo je on.
“Hrvati iz BiH nisu bili sretni što su se morali u novostvorenoj Federaciji odreći Hrvatske Republike Herceg Bosne, entiteta, zahvaljujući kojemu su uspjeli obraniti veći dio područja koja su nastanjivali i zahvaljujući kojemu su kroz sve godine rata ostvarivali ekonomska i socijalna prava, tim više što su ulazili u zajednicu s višestruko brojnijim Bošnjacima s kojima su vodili krvavi rat godinu dana, opravdano strahujući od majorizacije i dominacije”, kazao je Ljubić.
Kako ja naveo, “sponzori Washingtona, SAD, su Hrvatskoj zauzvrat obećali podršku integracije privremeno okupiranih teritorija u ustavno pravni poredak Hrvatske a Hrvatska je Hrvatima u BiH, jamčila zaštitu od brojnijeg naroda uspostavom konfederalnih odnosa Hrvatske i Federacije BiH”.
“Što je slijedilo nakon toga? Daytonski mirovni sporazum. BiH je uspostavljena od dva entiteta RS i FBiH. Konfederacija Republike Hrvatske i Federacije je odbačena. Godine 2002., nametnutim promjenama ustava entiteta i Izbornog zakona, od strane predstavnika međunarodne zajednice, pod motom konstitutivnosti sva tri naroda na čitavoj teritoriji B i H, instrumenti zaštite kolektivnih prava Hrvata u Federaciji su eliminirani a u drugom entitetu se nije dobilo ništa. Posljedica je da Hrvati danas nisu u stanju više birati niti legitimne predstavnike u institucije koje su ustavima entiteta i države predviđene za zastupanje naroda”, naveo je on.
Kako je kazao, Ustavni sud BiH je na osnovu njegove apelacije iz 2014., presudio da je Izborni zakon nužno izmijeniti da bi se svakom narodu omogućilo legitimno političko predstavljanje naroda u institucijama, kao što su domovi naroda entiteta i države, te Predsjedništvo BiH.
“U ovom momentu, bošnjačka strana vrlo otvoreno opstruira provedbu slova i duha Odluke Ustavnog suda, što prijeti destabilizacijom BiH uz moguće posljedice i na širu regiju. Zašto? Odgovor je vrlo prozaičan, zadržavanjem dominacije vrši se selektivna neproporcionalna redistribucija financijskih i prirodnih resursa. Navešću samo jedan primjer a mogao bih desetine: Na osnovu diskriminatornih koeficijenata raspodjele prihoda iz PDV i carina s jedinstvenog računa, prema općinama i županijama, Sarajevska županija je u periodu od 8 godina (2006-2013), ne pripadajuće „uprihodovala“ preko 1,2 milijarde KM, a sve većinske hrvatske županije su izgubile. Kako? Pa tako što je Sarajevskoj županiji dodijeljen koeficijent „2“ a većinskoj hrvatskoj Herceg-bosanskoj sa sjedištem u Livnu koeficijent 1,1. Zato se hoće zadržati dominacija”, kazao je Ljubić.
Naveo je da je “pozicija Hrvata u entitetu Republika Srpska je još lošija, jer su tamo Hrvati pred potpunim nestankom i broj je pao ispod 5% prijeratnog broja. Međutim, to nema veze s Washingtonom, pa o tome drugom prilikom”.
“Zašto ovo govorim danas? Još je mjesec i pol ostalo za izmjenu Izbornog zakona jer su izbori u listopadu. Jer se ustavom zajamčena konstitutivnost, ostvaruje, između ostalog, Izbornim zakonom kao najvažnijim aktom nakon Ustava. Jer je Hrvatska u naše ime potpisala i Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum. Jer je Hrvatska članica Vijeća za implementaciju mira u B i H(vrhovnog suverena u BiH). Jer se hrvatski prostori u BiH prazne od Hrvata a najviše Hercegbosanska županija koja pokriva 25% teritorija Federacije B i H i „čuva leđa“ većem dijelu jugozapada Hrvatske. Već je više od godinu dana otkad sam, još tadašnjem, predsjedniku Sabora Petrovu, poslao prijedlog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske, da se na raspravu u Sabora stavi točka o položaju Hrvata u B i H i o Bosni i Hercegovini kao najvažnijem susjedu Hrvatske. Do sada ništa. Raspravljamo mjesecima da li treba stanku za „poskupljenje banana“ omogućiti u 9:30 ili u 14 sati!? Godinu dana o simbolima iz II svjetskog rata. Raspravljamo o svjetonazorskim pitanjima, kao da jedan drugome možemo promijeniti svjetonazor. A nestaje nam narod u susjednoj državi a iz Hrvatske iseljavaju osobe svih svjetonazora. Svakoj stranoj investiciji nalazimo zapreke a jedino investicije mogu narod zadržati u državi”, stoji na kraju obraćanja Bože Ljubića.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
