Gostujući u Pressingu na N1, šef Odjela za govorništvo pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH Meho Šljivo, kazao je da je kult komšiluka bit Bosne i Hercegovine.

“Srž problema je taj da vjera očito ne oblikuje naš svakodnevni život, to je problem. Deklarativno biti vjernik ne znači ništa. Očito, ako je situacija ovakva kakva jeste, znači da vjera dovoljno ne formira naš svakodnevni život. Po mom mišljenju, ako vjera ne utiče na naš život, onda nije vjera. To se mora vidjeti u društvu, u svakodnevnom životu. Ako vjera ne utječe na naš svakodnevni život, ne mijenja nas, ne mijenja naše odnose, ne čini nas boljim i pravednijim ljudima, znači da vjera ne utječe na nas, da ne vjerujemo na ispravan način. Vjera je način života. Možda dovoljno ne tražimo od njih da se to zaista mora vidjeti vani. Da nije samo relevantan, da tako kažem, Božiji sud, nego i ovaj sud ovdje. Mora postojati pravednost, mora postojati pravedni odnosi i po tome se mora poznavati vjernik”, kazao je Pejić odgovarajući na pitanje zašto se ne digne glas protiv političara koji kradu javni novac, a dolaze u crkve i džamije.

Kako treba da djeluje jedan vjernik u multireligioznoj sredini kakva je BiH?

“Ponašanje vjernika u BiH je, slobodno možemo reći, model za jednu takvu vrstu ponašanja. Ne treba zaboraviti da se u BiH nije vodio vjerski rat. Vjerske zajednice jesu uvučene u taj rat. To što smo mi ovdje fizički blizu, što živimo jedni sa drugima i jedni pored drugih, ne znači da se dobro poznajemo. Kada bi napravili jednu anketu na ulicama Sarajeva, Zagreba, bilo gdje i kada bi muslimane upitali šta znaju o svojim komšijama, vidjeli bi da bi dobili sigurno poražavajuće rezultate. Naše iskustvo tog međureligijskog dijaloga sigurno može biti dragocjeno i za veće zajednice u regionu i šire”, kazao je Šljivo.

“Mi imamo jedinstven mentalitet, govorimo jedinstven jezik. Mi se apsolutno razumijemo, te jezike zovemo različitim imenima, živimo potpuno isti način života. Naši mentaliteti su regionalni, nisu religijski i onda kao paradoks tome postoje to nepovjerenje i nerazumijevanje i stereotipi koji vladaju. Čim se napravi susret, oda to pada i ljudi se oslobode”, kazao je Pavlović.

“Rekao bih da se slažem da rat nije bio vjerski rat, nisu ga vodile vjerske zajednice. Međutim, vjerske zajednice dale su se uvuči u sukobe, dale su se instrumentalizirati od tih različitih strana i to je ono što je odgovornost vjerskih zajednica i to trebamo svi nekako ponizno priznati. Nažalost, sve naše crkve i vjerske zajednice imaju nažalost i tu mogućnost i negativan potencijal da bude iskorišten negativno u ovim sukobima, netrpeljivostima. To treba uvijek imati u vidu, na pameti. Mislim da mora dijalog ići više među ljude. Mi moramo međusobno više razgovarati. Čvrsto vjerujem, ne susreću se institucije toliko, ljudi se susreću. Trebamo se vratiti našoj najzdravijoj tradiciji zajedničkog života, odnosa, pa čak i zajedničkih molitvenih mjesta. Ne smetaju jedni drugima”, naveo je Pejić.

Kako je moguće da u BiH u kojoj je suživot normalna stvar, slušamo izjave da trebamo živjeti zajedno?

“Takvi zahtjevi koji se upućuju prema nama, mislim da su u najmanju ruku nekorektni. Uvučeni smo u neke okolnosti koje nismo željeli. Bili smo taoci politika koje su se vodile mimo volje naroda. Možemo da podsjetimo na kult komšiluka u BiH koji je sama bit društvenog života u BiH, sama bit BiH. Bili smo komšije, između ostalog, što smo imali koristi jedni od drugih, pojam tolerancije i suživota prilično dobio politikansku dimenziju. Kult komšiluka u BiH je bio nešto što je ostalo sa našim bićem. On je u značajnoj mjeri narušen, ali nije razoren”, naveo je Šljivo.

“Pitanje međureligijskog dijaloga je pitanje izuzetno ozbiljne stvari. Mislim da niko to ne može da opovrgne. To je uzvišena stvar i zato nailazi na toliko prepreka. Tamo gdje se to zaista počne raditi, ima jedno pozitivno iskustvo”.

“To su stvari koje nisu popularne i uvijek je lakše ići onim drugim putem. Vrlo često ćemo naići na kritiku ljudi koji to ne razumiju ili ne žele da razumiju”, kazao je Pavlović.

“Sve dok doživljavamo takve kritike da možemo biti ponosni na ono što kao ljudi od vjere činimo. Mi smo zbog teških iskustava skloni da sada u svakom drugom vidimo potencijalnu prijetnju. Takve vrste stereotipa, straha od drugoga, predrasuda se i beskrajno medijski pothranjuju”, naveo je Šljivo.

“Možda pomalo nekad tako nekakve blage ironije da radim nešto naivno, naivan si u tome. Kao da je dijalog nekakva vrsta dokone razonode, da to rade iz nekakvih svojih pobuda. To je stvarna potreba naših života”, naveo je Pejić.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.