Gost Novog dana bio je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Ismet Bajramović.
Kako, sa kojim problemima, i sa koliko novca danas živi prosječan radnik u BiH, glasilo je pitanje koje je voditeljica Novog dana postavila Bajramoviću.
“Onaj ko ima sreću da radi, a prosječna plata je oko 830 KM. Od branše do branše prosječna plata se kreće od 300 do 600 KM. Obično jedan član porodice radi u realnom sektoru, za razliku od javnog sektora gdje je veća zaposlenost. Poznato je da je potrebno blizu 1800 KM za normalan život jedne potrošačke porodice.”
Deseci miliona dugovanja, izgubljena tržišta, stare tehnologije… Ima li rješenja za slučajeve poput Aide, Dite, Konjuha?
“O starim tehnologijama u fabrikama možemo govoriti danas, ali prije 20 godina mašine nisu bile stare. Fabrike su radile u skladu s brojim radnika, a oni su imali solidne plate. Ipak tada su počela obećanja i prevare. Vlast nije brinula o svojim građanima i radnicima. Radnici su trebali aktivnosti, koje danas poduzimaju, pokrenuti 2001. godine. Do danas bi Fabrika obuće Aida i druge tvornice bile brand“, kazao je Bajramović.
“Svi radnici su ujedno i građani BiH i država je morala brinuti s njima. Uvezivanjem staža bi riješila probleme radnika, popunila fondove za penzione i zdravstveno i znalo bi se da li je radnik na birou, u penziji ili može raditi“, smatra predsjednik SSSBiH.
Koliko je, uopšte, realno očekivati pokretanje proizvodnje u nekadašnjim gigantima? I koliko je realna revizija privatizacije?
“Nažalost neki giganti su ugašeni, a neki se još drže. Već smo zaboravili na Magros i Šipad. Za Feroelektro se još uvijek borimo, tu je i UNIS. Energoinvest se drži na ino-tržištu. Jedini način da opstanu jeste da država stvori predispozicije da se nešto pokrene. Ljudi moraju pogledati mogu li se liječiti i otići u penziju, a onda da li mogu dobiti platu.”
Bajramović je kazao da je od 2007. godine formirana komisija, koja je izašla sa izvještajem o reviziji i privatizaciji o nepravilnostima, koje su transparentne. “Tada se trebala napraviti inventura, ali tada su se mnogi suprotstavili tome.”
Obrazovana, a jeftina radna snaga je prednost, ali i opterećenje. S obzirom da dolazi do izrabljivanja radnika pitanje koje se postavlja jeste šta Sindikat tu može uraditi.
Nedavno smo imali tragičnu nesreću u samom centru Sarajeva. Sigurnost radnika je na veoma niskom nivou. Kako zaštiti radnike i natjerati poslodavce da poštuju zakone s obzirom uštede su postale važnije od ljudskih života?
“Sjećam se nesreće u Mital Steelu kada su se tri radnika ugušila od plina, tada smo upalili alarm na sva zvona kako bi zaštita na radu bila priroritet. Mi imamo aktuelni Zakon, koji ima sve dobre odredbe osim kazni koje nisu adekvatne“, rekao je Bajramović za N1.
Radnici su ugroženi i na druge načine. Imali smo primjer prevarenih radnika u Sočiju, sada i u Kataru. Ljudi odlaze trbuhom za kruhom.
“Oni jesu u Kataru, ali firma u kojoj su zaposleni je iz Slovenije. BiH sa Slovenijom ima potpisan sporazum po pitanju radnopravnog statusa radnika u mjestima gdje rade. Radnici trebaju obratiti pažnju kada dobiju ponude za posao van naše države. Trebaju se obratiti Agenciji za zapošljavanje da provjere o kakvim se poslodavcima radi“, poručio je predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
