Damir Šagolj, istaknuti bh. fotoreporter, dio je tima novinske agencije Reuters koji je prije nekoliko dana nagrađen Pulitzerom za fotografije koje svjedoče o tragediji Rohingya naroda. U razgovoru za N1 ističe da je svaka nagrada bitna, Pulitzer donosi mnoštvo mogućnosti, ali da i svaka fotografija ostavlja dubok trag.

“Svaka nagrada znači, međutim, Pulitzer očigledno ima puno veću težinu od ostalih nagrada, jer ima takvu percepciju u svijetu. Pulitzer u novinarstvu je kao Oscar u filmu i to otvara vrata mnogim stvarima i daljnjem radu. To je vrlo bitna strukovna nagrada koja znači i za minuli rad i za budućnost. Sad će mi se neke stvari puno lakše dešavati s obzirom da sam u toj kategoriji Pulitzerom nagrađenih novinara”, navodi Šagolj.

Među fotografijama nagrađenim Pulitzerom su čak četiri poznatog bh. fotografa, među njima i fotografija dječaka Abdula Aziza, očiju prekrivenih sa dva lista i zauvijek zaklopljenih.

“To je fotografija koju sam uslikao u decembru u jednom od posljednjih posjeta jednom od izbjegličkih kampova u Bangladešu gdje su smještene stotine hiljada Rohingya, a nakon što su protjerani iz Mijanmara. To je jedna od onih strašnih fotografija za koje čovjek ne zna šta da kaže kad dobije nagradu, pa onda pogleda u fotografiju i shvati da će ga sada neko tapšati po ramenu i čestitati za nagradu za fotografiju na kojoj je mrtvo dijete, što je strašno, a s druge strane treba napraviti tu fotografiju što bolje da što više ljudi zna ne bi li se tragedija tih ljudi bolje čula i vidjela”, kaže Reutersov fotograf navodeći da je dječak umro od upale pluća i da upravo to pokazuje da tragedija ne prestaje kada prežive etničko čišćenje, prođu put od Mijanmara i Bangladeša i stignu do neke relativne sigurnosti.

Ostati ravnodušan na ono što se doživi i zabilježi objektivom kamere je nemoguće. Sve ostavi dubok trag.

“Cijeli život se bavim tom vrstom fotografije i izvještavanja. To su emocije koje duboko u sebi pohranjujem i možda će se ispoljiti kada se skupe, a možda ne. Ali, ja kao i svi profesionalci u svojoj karijeri koji se sreću s takvim stvarima imam način na koji procesuiram sve te emocije i nadam se da neće nam na nos izaći, ali nemam recept za to i ne znam kako to procesuiram, idem od priče do priče od fotografije do fotografije. Svaka priča ostavi dubok trag, kao i ova s ovim djetetom. Pričom o stradanju naroda Rohingya se bavim dugo, kulminirala je prošle godine i sada kada su fotografije izašle u prvi plan i dobijaju nagrade, ali ta priča tinja i njihova tragedija je sveprisutna dugi niz godina. Putovao sam u Mijanmar dok su bili u kućama, pa kad su protjerivani, pa poslije nakon što su protjerani”, priča Šagolj za N1.

Ipak, ističe, najpotresnija fotografija je ona koju je načinio je 2012. godine, kada su Rohingye istjerane iz svojih domova i smještene u izbjegličke kampove.

“Tu sam vidio klinca od 15-16 godina koji umire od bjesnila. Ujeo ga bijesan pas, a nije mogao dobiti vakcinu, jer je s pogrešne strane žičane ograde sabijen u izbjeglički kamp. Apoteka je ostala izvan kampa, a u kampu nema doktora i dijete je umrlo od ujeda bijesnog psa. To mi je jedna od najstrašnijih scena koje sam vidio. Svaka nasilna smrt u ratovima i katastrofama je užasna, ali takva nepravda, da neko umre od ujeda bijesnog psa jer se zove Muhamed i ne može otići s druge strane ograde da uzme serum… Takve stvari ostavljaju poprilično dubok trag.”

Iako je teško, slavni Sarajlija ističe da je njegov zadatak fer i precizno izvještavati. Odgovornost, kako je rekao, nije na novinaru već na pojedincu koji sjedi u udobnosti svoga doma i želi ili ne želi vidjeti ono o čemu se izvještava.

“Mislim da bismo trebali naći način da isprocesuiramo ove strašne stvari, jer ne bi se ovakva vrsta tragedije trebala dešavati u 20 stoljeću.”

Damir Šagolj za svoj rad osvojio je brojne nagrade. U 2016. godini proglašen je Reutersovim fotografom godine. U razgovoru za N1 je istakao da je ponosan na Reuters, jer oni ne rade priče samo onda kada su u žiži interesovanja javnosti, već i kada počnu i kada traju i sve dok ne završe, iako možda više te priče nisu na naslovnim stranama svih medija.

“I ova nagrada je za sveobuhvatno izvještavanje o Rohingyama. Ponosan sam jer su u tom timu bili i fotograf iz Mijanmara, Bangladeša i dvojica iz Indije. To je jedan od sjajnih trenutaka u karijeri kad se čovjek dobro osjeća, iako ono što je nagrađeno kad pogledaš je užasno.”

Šagolj je rat proveo u rodnom Sarajevu. Fotografija ga je zanimala još dok je bio dijete, ali fotonovinarstvom se počinje baviti profesionalno krajem rata. Prošao je cijeli svijet, bio na mjestima tragedije i stradanja, ali, kako je kazao, ništa se ne može porediti sa dešavanjima u ratnom, opkoljenom Sarajevu.

“Ništa se nikad nije desilo da je blizu onog što je bilo u Sarajevu. Ne moram ja to reći kao neko ko je bio dio toga, sa ove strane, ne kao neko ko je izvještavao već neko o kome su pravljeni izvještaji, kao Sarajlija, to će vam reći svi novinari kojima je izvještavanje iz Sarajeva bilo jedno od izvještavanja sa ratišta i svi, bez izuzetka, sa posebnom emocijom i vrlo intenzivnim osjećajem će govoriti o Sarajevu. Ništa tako intenzivno, opasno i posebno nije bilo kao izvještavanje iz ratnog Sarajeva.”

Šagolj, trenutno, živi u Kini. Naveo je da kada nema velikih dešavanja vraća se Kini i Sjevernoj Koreji, pričama koje njega lično i profesionalno zanimaju. Nedavno je objavio veliku reportažu sa granice Kine i Sjeverne Koreje, s mnogo ekskluzivnih elemenata.

 Planova nema, jer njegov život diktiraju događaji. Kada se nešto desi – spreman je da krene.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.