Bosanski humor je malo precijenjen, preuveličan, kazao je Feđa Isović za N1, a u Pressingu je objasnio zašto je to tako.
“Bosanski humor je malo precijenjen, preuveličan. On postoji, po mom sudu. Bosanci su duhoviti za kafanskim stolom, ali sa komedijama nemamo uspjeha. Kinematografija BiH ne bilježi komediju, od postanka. To je nevjerovatan podatak. Hrvatska godišnje proizvede komediju. Mi nemamo humor, ni televizijski ni igrani. O Beogradu da ne govorimo. Susjedi imaju tradiciju humora, mi je nemamo. Imali smo Nadrealiste, ali to je show program”, izjavio je Isović.
“Humor generalno postoji. Moje serije nazivaju bosanskim humorom, ali mislim da su one generalno smiješne, ne bih rekao da su produkt bosanskog. Humor je jedan. Naš je neposredniji, naš je na svoj račun. Ide pogrešna teza da su Muju i Sulju izmislili Srbi da bi ismijavali Bosance. Ubijeđen sam da su Muju i Sulju izmislili Mujo i Suljo, šale se na svoj račun – i to je specifično”, ispričao je Isović.
Za vrijeme rata, kazao je, “crni humor nas je održao na pameti. Tada je bio na cijeni, a ne znam kako se danas to reflektuje”.
Upitan kako nastaju vicevi – Isović je odgovorio:
“To je pitanje za milion dolara. Imam jedan izvor kako nastaju. Neko za stolom mi ispiriča vic – koji je bio replika u ‘Lud, zbunjen, normalan’, pa ljudi misle da sam prepisao vic. A ko ih smišlja, za Muju i Sulju? To je pitanje za milion dolara, za kviz Tarika Filipovića”.
Feđa Isović je autor i scenarija za film “Halimin put”, stoga je jedna od tema u Pressingu bila da li su Bosni i Hercegovini potrebni ratni filmovi?
“Važno ih je raditi. Halima nije ratni film, ona se dešava dugo poslije rata, ona govori o posljedicama, o suočavanjima sa istinom. Ko smije tvrditi da se historija neće ponoviti. Ni ulazak u EU nije garancija. Kao scenarista – ne možeš pobjeći od teme. Ona nađe tebe”, kazao je.
“Nikad ne možeš reći da ti je dosta ratnih filmova. Istraživao sam, tražio sam tu ženu. Prepao sam se da ću uletiti u dokument, da ću ugušiti maštu dokumentarnim podacima. Držao sam se osnovnog – majka traži kosti djeteta, ne može da nađe, a ne može jer je dijete usvojeno. Dobro sam uradio što nije urađeno po pravom događaju, nego je inspirisan pravim događajem.”
Isović je kazao da bi BiH trebala da ima četiri filma godišnje, što je srazmjerno broju stanovnika, ali nažalost snimi jedan ili nijedan.
“Ratni filmovi su skupi, pa se autori ograničavaju na male priče. Filmove treba po ideji raditi – tako ih treba raditi”, poručio je u Pressingu.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
