Daniel Serwer, profesor na Fakultetu za Napredne međunarodne studije, Johns Hopkins, i Direktor programa za upravljanje konfliktima, kao i viši stručni saradnik u Centru za transatlantske odnose i naučni saradnik na Institutu za Bliski istok, napravio je analizu krize izazvane pregovorima o Izbornom zakonu BiH.
U svom blogu Peacefare.net Serwer kaže kako je u decembru 2016. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine (BiH) djelimično odlučio po žalbi Bože Ljubića bivšeg člana HDZ BiH. U pitanju je odredba državnog Izbornog zakona koja propisuje da kantoni delegiraju najmanje po jednog predstavnika iz svakog od tri konstitutivna naroda u BiH, u Dom naroda Federacije BiH.
Ljubić je tvrdio da je hrvatski utjecaj u kantonima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom nepravično umanjen pri izboru delegata. On je tvrdio da bi hrvatski kandidati trebali biti birani samo iz većinskih hrvatskih kantona, čime bi se osiguralo da samo Hrvati glasaju za hrvatske delegate. U stvari, Ljubić je zatražio od suda da zabrani Hrvatima iz Sarajeva, Tuzle i Bihaća da postanu članovima Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine, pojašnjava Serwer.
Ovo je dovelo do toga da neki, a posebno vođstvo HDZ-a, tvrde da sada postoji pravni vakuum, tvrdeći da neuspeh izmjene zakona može učiniti oktobarske opšte izbore nevažećim ili da može dovesti do sprječavanja formiranja vlade na entitetskom nivou, što će dovesti do potpune političke paralize i kolapsa.
Ovaj argument nije pravni, već politički, utvrdio je.
Ustav Federacije BiH jasno reguliše izbore delegata u entitetskom i državnom Domu naroda, na osnovu Aneksa sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma. Aneks sedam predviđa da svi građani mogu živjeti i ostvarivati svoja građanska i politička prava – uključujući pravo glasa i da budu izabrani – u svom predratnom mjestu boravku, kao i širom zemlje. Štaviše, Ustav Federacije navodi da se popis iz 1991. godine mora koristiti za određivanje broja delegata u Domu naroda Federacije. Nepoštivanje ove obaveze predstavlja nagrađivanje rezultata etničkog čišćenja i genocida.
Navedene odredbe Ustava Federacije i dalje su potpuno važeće. Štaviše, one su u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. Izgleda da HDZ BiH pogrešno tumači odluku Suda kako bi opravdali planirano sprječavanje izbora delegata iz četiri kantona pod kontrolom HDZ-a (Zapadno-Hercegovački, Posavski, Kanton 10 i Hercegovačko-Neretvanski) u Dom naroda Federacije BiH. Lažna izborna nelegitimnosti i nastala kriza predstavljaju samo još jedan od napora u pravcu teritorijalnih ambicija HDZ-a o stvaranju takozvanog “trećeg entiteta”. U tome lidere HDZ-a javno podržavaju Vlada Hrvatske i Ruska Federacija.
Ukoliko HDZ pokuša spriječiti izbor delegata u Dom naroda FBiH, OHR može spriječiti blokadu države tako što će nametnuti budžet Federacije BiH za 2019. godinu, prije krajnjeg roka koji je 31. decembar, 2018. godine.
Marinko Čavara (HDZ BiH), predsjednik Federacije BiH, može raspustiti Parlament Federacije BiH samo ako to zakonodavno tijelo ne usvoji entitetski budžet prije kraja kalendarske godine, napisao je Daniel Serwer.
Štaviše, HDZ BiH ne može spriječiti formiranje Vijeća ministara BiH, kojeg isključivo bira Predstavnički dom na državnom nivou. U odluci iz 2011. godine Ustavni sud je priznao pravni status Sulejmana Tihića za stalnog člana Doma naroda BiH uprkos tvrdnjama HDZ-a i SNSD-a da je njegov prethodni mandat istekao nakon održavanja izbora. Sud je odlučio u korist kontinuiteta vlade, što znači da zvaničnici moraju nastaviti da obavljaju svoje zadatke sve dok novi ne stupe na funkciju. Dakle, zakonodavstvo na državnom nivou i dalje funkcioniše uprkos opstrukcijama iz HDZ i SNSD-a.
Svi drugi, slični HDZ-ovi pokušaji blokada vlasti neće doći do prekida pravnog poretka BiH, kako to tvrdi HDZ i drugi, niti će to biti kraj BiH kao međunarodno priznate države, kako se HDZ i SNSD nadaju. Odluka u predmetu Ljubić neće učiniti rezultate generalnih izbora 2018. godine nevažećim ili će spriječiti formiranje vlade sve dok međunarodna zajednica stoji uz Dejtonski mirovni sporazum.
OHR bi trebao nastaviti sa ispunjavanjem svoje zakonsku obavezu koju su mu nametnuli međunarodni garanti Dejtonskog sporazuma, od kojih su SAD – tvorci bosanskog mira – od izuzetnog značaja.
OHR i međunarodna zajednica ne mogu dopustiti da se rezultati popisa iz 2013. godine koriste kao osnova za utvrđivanje formule za raspodjelu delegata Doma naroda jer bi to direktno kršilo Ustav Federacije BiH, poništilo Aneks sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma i rezultiralo prihvatanjem rezultata etničkog čišćenja.
Primjena odluka u slučaju Ljubić, u duhu interpretacije HDZ-a, samo bi ohrabrila rastuće separatističke ambicije HDZ-a i SNSD-a, sijući nestabilnost i vjerovatno povratak sukoba u ne tako dalekoj budućnosti, što je sigurnosna noćna mora u srcu Evrope koju je Kremlj jedva dočekao, stoji u analizi Daniela Serwera.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
