Improvizirano šatorsko naselje, bez mjesta za kupanje ili toaleta, postalo je dom za stotine migranata u centru Sarajeva. Svaki dan pristiže ih sve više.
Hranu im dostavljaju volonteri, a kupaju se u rijeci Miljacki, nedaleko od parka. Iako statistike pokazuju da je među migrantima najviše muškaraca samaca, na tlo BiH stiže sve više žena, djece, ali i cijelih porodica.
Jedna od takvih porodica ima sedamnaest članova. Uputili su se, kažu, iz Sirije ka Njemačkoj. Među njima je i Halal Džemal:
“Tu je moj brat sa troje djece, sestra sa troje, rođaci sa troje djece. I ja sam sa djetetom. Jučer smo došli iz Srbije i idemo za Njemačku. Sinoć smo spavali u parku u centru grada. Umoran sam… u parku je bilo prilično hladno. Sa nama je i moja majka, njoj je pedeset godina”, rekao je Halal Džemal.
Gužve ispred Službe za poslove sa strancima postale su uobičajen prizor. Iza ograde, u redu za registraciju za azil, čekaju žene, djeca, starci i cijele porodice. U međuvremenu, sve više migranata pristiže u improvizirano šatorsko naselje u centru grada. Među njima je Ibrahim iz Agfanistana, koji kaže da se na rizično putovanje usudio samo zbog budućnosti četvero djece.
“U Afganistanu smo imali mnogo problema, svakodnevno su eksplodirale bombe. Imamo malu djecu koja su se mnogo plašila hodajući šumama da bismo prešli granicu.”
Ibrahimova supruga Kandahar je sretna što je porodica napustila Kabul:
“Sretna sam što sam dospjela ovdje. U Afganistanu, kada su djeca išla u školu, svakodnevno sam strahovala da li će se uopšte vratiti kući.”
Dvadesettrogodišnjak koji nam je pomogao u prijevodu prilikom razgovora sa afganistanskom porodicom zove se Abdul Hadi. Kaže da je u Kabulu završio business administraciju i jedan je od rijetkih koji tvrdi da bi u BiH želio i ostati:
“Sviđa mi se zemlja. Ljudi su ljubazni i dobri. Volio bih započeti neki posao. Osim toga, imam dva mlađa brata i odgovoran sam i za njih. Bude li neke prilike, ostat ću ovdje. Vjerujte, situacija u svakoj zemlji bolja je nego ona u Afganistanu”.
Žali zbog predrasuda i nerijetko lošeg imidža koji prati migrante.
“Među migrantima postoje različiti ljudi – dobri, normalni i loši. Svako pravi svoje izbore u životu. Vidio sam loše stvari u medijima, o tome da, na primjer, bacamo smeće. Vidite, ovdje imamo veoma mnogo ljudi. Svakodnevno ih dolazi sve više, a nemamo nikakvu pomoć.”
Hranu dostavljaju volonteri. Za kupanje se snalaze sami, nešto dalje od parka. Prolaze uskim puteljkom na Bentbaši, kako bi stigli do dijela Miljacke na kojem se bez smetnji mogu okupati.
“Nemamo se gdje tuširati, pa idemo tamo, prođemo kroz ono žbunje i kupamo se u rijeci”, otkrio je Ramadis iz Afganistana.
U parku i jedu i spavaju, a pošto nema toaleta, služi im i za fiziološke potrebe. Sa povećanjem broja migranata se povećavaju i problemi koje trenutno niko ne rješava.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.