Svaka vlast radnicima obećava bolje sutra, no rijetki su oni koji su to i dočekali. Tuzlanski ne odustaju od nade da će neko konačno riješiti njihove probleme.

U ovoj masi se nalazi i žena koja je sa samo 15 godina počela raditi u Aidi. Nakon četrdeset godina radnog vijeka, u penziju ne može, jer joj staž nije uvezan dvije decenije.

“Imam muža penzionera i sa 300 KM i nas dvoje živimo od toga. Još mi da 5 KM da dođem svaki dan sa autobusom da štrajkujem. Šta vam imam reći? Preživljavamo“, kazala je za N1.

Na rubu egzistencije i gladi nalaze se i ostale njene kolege koji se jedva sjećaju zadnje plate.

Opšrinije o protestima u Tuzli u prilogu reporterke N1 Nataše Tadić.