Ramazan je Akila i Asada zatekao daleko i od porodice, i od rodnog Pakistana. Post i molitva postali su dio svakodnevnice u improviranom šatorskom naselju u Sarajevu.

“Šest mjeseci nisam vidio džamiju, dok sam bio u Srbiji. Sada, kada sam ugledao džamije u Bosni, veoma sam sretan. Vidim muslimane, poput mene, i to me čini sretnim. Pomognu mi, daju mi hranu, šatore, sve.” kazao je Akil iz Pakistana.

Iako se posti nešto duže nego u Pakistanu, Akil kaže da nije teško i todao:

“Vrijeme je veoma dobro. Iftar je oko 8 sati…”

-Jeste li imali sehur – obrok prije zore?

“Da, u parku, Bosanci koje sam upoznao u džamiji, dali su mi hranu. Idem u džamiju svaki dan, tamo dobijem i iftar od muslimana koji klanjaju”, naglasio je Aki.

U ramazanskoj molitvi traži samo jedno – da stigne do Njemačke. Asad, s druge strane, tvrdi da bi upravo zbog islama želio ostati u BiH:

“Sretan sam što sam ovdje tokom ramazana. Musliman sam, baš kao i Bosanci. Sviđa mi se zemlja. Ljudi mi daju hranu, šatore, sve…Ova zemlja je veoma lijepa, ljudi dođu u džamije, klanjaju, čujem ezan, “Allahu akbar”, Kur'an…Volio bih ostati, zauvijek…” istakao je Asad iz Pakistana.

Ne idete za Njemačku ili neku drugu zemlju Zapada?

“Ne bih išao u Njemačku, to nije muslimanska zemlja. Molim Allaha da ostanem u Bosni”, kazao je Asad.

Ipak, kaže da mu nedostaju ramazanska porodična okupljanja:

“Porodica je u Pakistanu. Razgovarao sam sa mamom i tatom na telefon i čestitao sam im Ramazan”.

Osim postača, u parku još uvijek djeca, porodice, pa i trudnice…Tridesettrogodišnja Hasna i njen muž su iz Kobanea. Na izbjegličkom putu bi im se prinova trebala pridružiti narednog mjeseca:

“Nemamo dom, napustili smo hotel i spavamo na ulici, ovdje, u parku. Idem u Njemačku, tamo su mi porodica, brat i sestra”, kazala je Hasna iz Kurtkinja.

No, improviziranih domova već sutra ovdje neće biti. Da se migranti sutra prije podne izmiještaju u Salakovac kraj Mostara potvrdio je ministar sigurnosti Dragan Mektić, a obaviješteni su i volonteri:

“Bit će svi pokupljeni. U 6 sati ću ja da budem ovdje, da ih spremimo, da pokupe šatore i svoje stvari. U 8 sati dolaze autobusi, a mi smo pripremili i lunch pakete da imaju sutra za puta. Mene su posjetli iz Ministarstva sigurnosti i mi smo napravili jutros miting i to smo se dogovorili”, kazala je Denisa Štefn, volonterka.

Denisa migrantima pomaže od kada ih je ovdje bila nekolicina. Danas ih je, kaže, oko šest stotina u parku. Njihovu svakodnevnicu činili su počinak, obrok, pa i razonoda. Bez toaleta, park je služio i za fiziološke potrebe. Nisu se imali gdje ni kupati, pa su se snalazili u obližnjoj rijeci Miljacki.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.