Na putu za Sarajevo 15 km od Mostara nalazi se Salakovac. Malo mjesto sa mnoštvom kuća u kojima niko ne živi. Među onima koji su tu je porodica Kuko. Kuća im se nalazi preko puta Izbjegličkog centra.

“(Jel’ Vam se promijenio život od kada su stigli?) Ne. (Jeste li imali probleme?) Do sada ne. Nismo ni prije, a ni sada”, priča nam Hiba Kuko, mještanka.

Kroz Salakovac ide se i prema većim naseljima poput Prigrađana. Migranti, ali i druge izbjeglice u Centru, ne smetaju ni onima koji samo prolaze kroz ovo mjesto.

“Nama ne pravi niko probleme. Ko može da im pomoć u hrani, obući i odjeći. Neki odlaze sami, po svojoj volji. Misle da imaju bolje”, kaže Šaćir Sukić, mještanin.

U jedinoj kafani u Salakovcu prvu jutarnju kafu piju dvojica migranata iz Pakistana. Od Turske putuju zajedno. Srećni su što više nisu na ulici.

“Sviđa mi se u Bosni. Ovdje žive muslimani – i mi smo muslimani. Nisam upoznao ljude koji ovdje žive, ali ostaćemo ovdje ako Bog da”, poručuje Daut Junuz, migrant iz Pakistana.

Iako su desetine migranata odmah po dolasku u izbjeglički kamp napustile Salakovac, danas ih na putu od kampa prema Mostaru i Hrvatskoj nismo sreli.

U samom gradu nema mjesta na kojima se okupljaju. Građani Mostara jedinstveni su u stavu da im migranti ne smetaju.

Nakon Sarajeva i Bihaća, Mostar je postao još jedna važna tačka na migrantskoj karti. Iako su mnogi već napustili kamp, drugi su u njega stigli. Da tu imaju krov nad glavom i redovan obrok obavijestili su ih zadovoljni korisnici iz Centra Salakovac.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.