U izbornoj godini iz političkih stranaka u BiH stigla su mnogobrojna obećanja. Da li će biti ispunjena ili ne, ostaje da se vidi.

Među najupečatljivijim obećanjima je ono iz Stranke demokratske akcije uoči oktobarskih izbora 2014. Tada je predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, rekao sljedeće:

“Vrlo jednostavna ponuda, vrlo jednostavna, SDA narodu i glasačima, 300 hiljada glasova za sto hiljada novih radnih mjesta”, obećao je Izetbegović.

Nije bilo 300, ali jeste gotovo 250 hiljada glasova. No, danas Izetbegović ne zna tačno koliko je bilo radnih mjesta. Misli da je riječ blizu 50 hiljada. Ipak, zamolio je za strpljenje u narednih osam godina, te je obećao još 150 hiljada. Tu nije bio kraj njegovim obećanjima.

“Do kraja 2026. možemo dovršiti istorijsku misiju SDA, BiH učiniti stabilnom i sigurnom evropskom zemljom članicom EU i NATO saveza”, istakao je Izetbegović.

Još osam godina i prosječna plata, obećava Izetbegovi, dostiže 1.450 maraka. Usporedbe radi – podaci Agencije za statistiku FBiH pokazuju da je prosječna neto plata u protekle četiri godine porasla za nekih 40 maraka. S 838 u oktobru 2014. – na 881 marku u martu ove godine. Prosječna penzija 2014. godine je iznosila 434 marke, u aprilu ove godine 450 maraka. Dakle, 15 marka više za gotovo četiri godine. Vrlo česta predizborna obećanja su i ona upućena prema boračkoj populaciji – poput, primjera radi, Čovićevog iz 2014.

“Revizija da, politička revizija nikad više, poništena će biti svaka politička revizija napravljena u zadnje tri godine za predstavike HVO”, kazao je Čović.

No, 2018. s ulice rame uz rame bivši pripadnici i HVO-a i Armije RBiH  poručuju kako ih je politika ponovo prevarila. Čovićeva obećanja o EU i NATO putu, već padaju u zaborav. Jer BiH u oba smjera stagnira već više od godinu dana. No, to nije razlog da Čović ne obeća:

“U sljedeće četiri godine želimo završiti put prema EU. BiH se mora oteti utjecajima s istoka. Tu mislim na Tursku i Rusiju. Mi smo se za to opredijeli. Naravno, na tom putu će nas opet kočiti politike iz Sarajeva”, obećao je tada Čović.

Politika u RS-u, prema podacima Unije za održivi razvoj, rezulitirala je odlaskom oko 70 hiljada osoba u proteklih nekoliko godina. Uglavnom u potrazi za boljim uslovima rada. Uprkos tome premijerka Cvijanović obećava stabilnost Srpske. A podaci Republičkog zavoda pokazuju: prosječna plata u novembru 2014. iznosila je 827, a u aprilu ove godine, 840 maraka. Dakle, povećanje od 13 maraka za četiri godine. No, umjesto o platama, Dodik uoči izbora govorio je o sljedećem:

“Da elita srpska mora konačno da se izvuče iz stega stalnih pritisaka nametnute takozvane političke korektnosti i utvrdi svoj neprikosnoveni historijski projekat, a to je ujedinjenje Srba RS i Srbije”, rekao je Dodik. 

Kod SDP-a je malo drugačija priča. Bez pretjeranih obećanja. Ali se zato drže, kako tvrde, starih postignuća.

Nermin Nikšić je prije nekoliko dana ponovio:

“Iza nas su ostali izgrađeni kilometri autoputa, investicije u rudnike, povećanje penzije, spašeni naftni terminali, oporavljena namjenska industrija i zato nas nije strah”, rekao je Nikšić.

Ista priča bila je i 2014. godine kada je Damir Hadžić govorio o izgradnji autoputa.

“Jedno od najvećih djela SDP-a je autoput, autoput koji povezuje svaki krak ove zemlje”, naglasio je tada Hadžić.

Hadžić je danas jedan od optuženih u predmetu Radeljaš i drugi. SDP u opoziciji. S druge strane, činjenica je i to – da je u protekle četiri godine gradnja autoputa stala. No, nisu se hvalile i obećavale samo navedene stranke. Nego svaka. Obećanja gotovo uvijek ista – jednako kao i životni standard.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.