Vijeće ministara BiH sutra bi trebalo raspravljati o zaštiti imovine i prava BIH u Republici Hrvatskoj, odnosno rješavanju imovinsko pravnih odnosa na nekretninama u državnom vlasništvu.
Hrvatski sabor podsjetimo, 25 maja.izglasao je Zakon o upravljanju državnom imovinom u kojem se uz ostalo navodi da se u zakup mogu dati i nekretnine na kojima je do sada postojala zabrana raspolaganja što je u BiH izazvalo brojne kritike obzirom da se radi i o značajnoj imovini BiH i bh preduzeća.
Još uvijek nije poznato kada će Zakon stupiti na snagu.
U informaciji koja će sutra biti predstavljana Vijeću ministara biće prezetiran broj i postupci koje vodi Pravobranilaštvo BiH za onu imovinu koja je u nadležnosti države. Osnova za povrat imovine je Sporazum o sukcesiji bivše Jugoslavije, ili konkretnije Aneks G Sporazuma u kojem se navodi da će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, a koja se nalaze u državi nasljednici i na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine, biti priznata, zaštićena i vraćena od strane te države.
Sporazum o sukcesiji, kako nam je kazao Mirsad Žuga zamjenik ministra finasija i šef Pregovaračkog tima za sukcesiju, veći je pravni akt od bilo kojeg domaćeg zakona, na kojima Hrvatska danas insitira, a kojim se sporna imovina može dati pod koncesiju.
No, državni ministar pravde Josip Grubeša koji je zadužen za provođenje Aneksa G drugačijeg je mišljenja. Umjesto o provođenju Sporazuma o sukcesiji, na posljednjem sastanku u Zagrebu razgovarao je o dužini trajanja koncesije u kontekstu novog Zakona
“Kada je bio najavljen Zakon o upravljanju državnom imovinom razgovaro sam tada sa resornim ministrom da vidimo kako bi izgledao taj nacrt zakona. Nemojmo zaboraviti da smo imali mogućnost čak sudjelovanja i kreiranja nekih prijedloga zakonskih unutar tih njihovih rješenja.. Jedan od tih je bio davanje koncesija na određeni broj godina. Znate svi da se one daju na veći broj godina. Mi smo tražili 20 godina da bude koncesija, na kraju smo došli do zajedmičkog broja godina“, kazao je Grubeša.
Da li ovo znači da je ministar pravde BiH sudjelovao u kreiranju spornog zakona, nije pojašnjeno.
Ono što je Grubeša takođe potvrdio da do sada nije prezentirana cjelovita informacija o kolikoj imovini je riječ i ko je zapravo titular, ili on tu inforamciju nema.
“Mi moramo prvo definirati koja je to imovina, ko upravlja tom imovinom, ko trai tu imovinu, ko ima pravo na tu imovinu. Unutar sebe moramo riješiti ta pitanja i sa jednim glasom nastupiti prema Republici Hrvatkoj da tražimo i da znamo šta tražimo”, poručio je Grubeša.
Dva puta podsjetimo bio je usuglašen Sporazum o imovinsko-pravnim odnosima sa Hrvatskom ali se od njega odustalo jer Republika Srpska nije dala suglasnost na te sporazume. Postoje različita mišljenja o tome da li je on potreban obzirom na Sporazum o sukcesiji. Ekspert za pitanje drzavne imovine Muamer Cero podsjeća:
“Hrvatski sabor je bio spreman da ratificira prijedlog koji je ponudilo Vijeće ministara u tom periodu. No RS je tražila da sastavni dio bilateralnog sporazuma sa RH budu i stanarska prava Srba koji su se našli na teritoriji RS i koji su dobili državljanstvo RS-a, što Hrvatska nije mogla prihvatiti i što nije ni trebalo biti u ovom sporazumu. Tada je RS proglasila moratorij i na provođenje Aneksa G. Dugo je trebalo da se to skine, zamislite, moratorij entieta u međudržavnim odnosima. U tom periodu su uslijedile privatizacije u naftnom sektoru u BIH, pa su zajedno sa Rafinerijom nafte Brod prodate i benzinske pumpe INA-e, Gaspromu; rafirenija Zarubeznjeft-u. Prodata je imovina RH drugom vlasniku. Čak u tom ugovoru je prikazano da prodajom rafinerije Bosanaki brod, kupac rafinerije postaje vlasnik devet miliona kvadratniih metara luke Ploče, poslovnih prostora rafinerije Bosanski Bord u Splitu, Zagrebu, jako mnogo toga. I to je bio pravi razlog zbog čega je iz RS bio zaustavljeno potpisivanje Sporazuma, čekala se privatizacija”, otkriva Cero.
U pozadini priče o imovini nagalašava Muamer Cero nisu odmarališta i nekretnine na Jedranu već Luka Ploče koja je vlasništvo Šipada i trećinsko vlasništvo nad naftovodom JANAF.
“Nekad nakon Karadžorđeva JANOF je postao JANAF, a ta kapitalna investiija Jugoslavije izfinasirana je tako što je jednu trećinu dala INA, jednu trećinu Naftna industrija Srbije, a jednu trećinu Energoinvest. Do danas Hrvatska nije obeštetila BiH. Radi se o kapitalnom projektu koji je vrijedniji čak i od Luke Ploče”, otkriva Cero.
Kada Zakon o upravljanju državnom imovinom u RH stupi na snagu biće promijenjen status imovine BiH koja više neće biti pod zabranom raspolaganja. Zakon se odnosi se na imovinu koja nema titulara, u značajnom broju nije dopuštena uknjižba bh imovine. Jedano od mogućnsoti za povrat imovine je apelacija na zakon Ustavnom sudu RH uz prijedlog zaštitnih mjera, jednom kada on stupi na snagu.
Ukoliko se ne dođe do bilateralnih sporazuma, ostaje mogućnost i nezavisne arbitraže.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
