Zdravko Mamić poručio je kako će ostati u Bosni i Hercegovini. međutim, on nije jedini koji je došao u našu zemlju, baš u vrijeme izricanja presude u susjednojili obratno. Istražili smo zašto se ne primjenjuje Ugovor potpisan između BiH i Hrvatske, o međusobnom izručivanju osoba osuđenjih za organizirani kriminal i korupciju.
Zdravko Mamić je posljednji u nizu osoba, koje su bježeći od gonjenja pravosudnih organa Hrvatske, otišli u Bosnu i Hercegovinu. Mamić je i državljanin BiH, pa prema riječima ministra sigurnosti, mogućnost da on bude izručen Hrvatskoj je minimalna.
“Ne može izručiti ako ima državljanstvo BiH. Ustav BiH jasno kaže da ne možemo isporučiti svog državljanina, kao što ni druge države ne isporučuju nama svoje državljane. Znate da ovdje ima pojedinih osoba koje su presuđene, pa su otišle u neku od susjednih država, i ne mogu biti isporučene,” izjavio je Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH.
Od velike pomoći nije ni Ugovor o izručivanju potpisan između BiH i Hrvatske. Na snazi je od 2014. godine, ali do sada izručenja na osnovu tog Ugovora nije bilo. U bh. ministarstvu pravde nam je obješnjeno da su male šanse da u slučaju Mamića bude drugačije. Legislativa je dobra, ali ne i primjena, kaže bivši ministar pravde.
“Sigurno imamo jako dobru legislativu, po mom sudu. Međutim, kada je riječ o primjeni, dolazi do zastoja ili do određenih problema. Tako je i u odnosima sa susjedima,” izjavio je Bariša Čolak, bivši ministar pravde BiH.
Ugovorom je jasno precizirano da je izručivanje moguće u slučaju kaznenih djela organiziranog kriminala i korupcije, te ako je zaprijećena kazna zatvora po Kaznenim zakonima obje države – 4 godine ili više. Samo jedan članak Ugovora kaže kada izručenje nije moguće.
“Odredbe stavki (1) i (2) ovoga članka ne primjenjuju se na kaznena djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina,” navodi se u Ugovoru.
No, praksa pokazuje da se ne primjenjuju ni ostale odredbe Ugovora.
Za Lejlom Fazlagić, koja živi u Rijeci, raspisana je međunarodna potjernica po zahtjevu Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu, zbog sumnji da je učestvovala u organiziranom kriminalu u predmetu “Pravda”. Riječki sud je zaključio da nema prepreka da ona bude izručena BiH, ali se do sada to nije dogodilo.
I Branimir Glavaš je nakon nepravomoćne presude zagrebačkog suda 2009. godine boravio u BiH, što je tada hrvatska policija okarakterizirala kao skrivanje. I za Miroslavom Kutlom, Sud u Zagrebu je 2010. godine raspisao međunarodnu tjeralicu, jer je,kako se navodilo, od pritvora pobjegao u BiH. Ima i onih koji su u Hrvatsku bježali od bh. pravosudnih institucija. Dominik Ilijašević zvani Como, koji je osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina nad civilima u Varešu i Kiseljaku, najvjerovatnije se sklonio u Zadru i okolici.Nije se vratio sa dopusta u mostarski zatvor.
Ante Jelavić, koji je osuđen u BiH na 10 godina zatvora, pobjegao je u Hrvatsku 2005. godine.
U Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, nadležnoj za saradnju sa Interpolom, nisu nam mogli dostaviti podatke o osobama koje su nedostupne pravosudnim organima BiH, ali su nas uputili na web stranicu Interpola, na kojoj su dostupni podaci desetaka osoba koje potražuje BiH.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
