Malo je poznato da se tradicija označavanja početka iftara pucanjem iz topa najduže na prostoru bivše Jugoslavije zadržala u zapadnoj Hercegovini, tačnije Ljubuškom.
Top koji se posljednjim pucnjem za ramazan te 1979. godine oglasio sa brda oko Ljubuškog, nakon skoro četiri decenije od tada svoje mjesto pronaći će u zavičajnoj-spomen sobi koja će biti ospodobljena u zgradi Kiraethane na Gožulju. Trenutno se nalazi u Gožuljskoj džamiji u istoimenoj ljubuškoj mahali.
“Jedna od tih posebnosti, da tako kažemo, u Bosni i Hercegovini, ali i naširoko je svima poznato pucanje topa uz ramazan, odnosno za iftar i za sehur kao i pucanje topa za Bajram. To je bila tradicija Bošnjaka-muslimana koja je u vrijeme bivše Jugoslavije bila zakonom zabranjena. No, ta posebnost pucanja topa za vrijeme ramazana upravo se ogleda u tome da je ovdje, u Ljubuškom to preživjelo. Iz kojih razloga, kako i na koji način zaista je interesantno možda čak i za istraživanje kako je moguće da je do 1979. godine top u Ljubuškom oglašavao početak iftara i da je pucao”, kaže u hadži Šemso ef. Germić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški.
– Nesreća prekinula tradiciju –
Efendija Germić navodi kako su tvrdnje o pucanju topa u Ljubuškom sve do kraja 70-tih godina prošlog stoljeća potkrepljene validnim dokazima.
“Pisani su zahtjevi nadležnim organima u općini Ljubuški koji su odobravali kupovanje baruta i svega što je neophodno, odnosno što je potrebno za provođenje aktivnosti na oglašavanju topa u ramazanu. Postoje dokumenti, odnosno molbe Odbora Islamske zajednice nadležnim institucijama u općini Ljubuški da se za vrijeme ramazana treba obezbijediti barut. Tako da su u Islamskoj zajednici za to dobivali odobrenje, odnosno rješenja”, navodi efendija Germić.
Ističe da je na tom poslu, tobdžije, kao što spominju neki od džematlija u Ljubuškom, radio, odnosno posljednji koji je iz topa pucao bio Hasan Korjenić.
“On je te 1979/1980. godine zbog ozljede prilikom pucanja izgubio prste i nakon toga niko nije nastavio tu tradiciju. Njegovo dijete je u tom trenutku bilo uz njega, u tom momentu nesreće, ali na sreću prošao je bez ozljeda. Ali, nakon tog vremena, tog događaja se prestalo pucati iz topa, ne zbog zabrane, nego zbog toga što niko nije imao da nastavi da radi i obavlja tu časnu dužnost”, istakao je efendija Germić.
– Oživljavanje pucanja topa –
Iako se tradicija pucanja iz topa kao označavanje početka iftara u ramazanu vratila u mnoge krajeve u Bosni i Hercegovini, u Ljubuški skoro četiri decenije nije. No, to stanje se uskoro namjerava promijeniti, te bi se veoma brzo sa brda oko Ljubuškog opet trebao čuti top koji će najavljivati iftare u ramazanu.
“Moj je nijet, vidjet ćemo hoće li se ostvariti, da u dvorištu Krehića džamije kada bude završena i uređena da se instalira, ne mora to biti ovaj top, nego neki drugi, i da se nastavi sa tom tradicijom, odnosno da se ona nanovo oživi. Bilo bi to veoma značajno iz razloga što bi vjerovatno i taj pucanj topa ovdje, pošto je posljednji pucao ovdje u Jugoslaviji, a možda će među posljednjima da opet puca u ramazanima u BiH, trebao označavati i neko novo vrijeme”, navodi efendija Germić.
On ističe kako će stari top biti pohranjen u prostor u kojem će se naći i ostala kulturno-historijska blaga sa područja Ljubuškog i šire okoline.
“Imamo nijet da u prostoru koji je izgrađen Kiraethane na Gožulju, jedna od tih prostorija bude predviđena za zavičajnu-spomen sobu, odnosno etno sobu. Jer, Bošnjaci-muslimani bar u ovim nekim dijelovima su prestali, odnosno zaboravili svoj način života kulture i tradicije. Nisu imali čak mjesta na kojima su mogli sve to pokazati i slično. Posebno je to izraženo kod Bošnjaka koji su rođeni u dijaspori. Kada dođu tu moramo imati neko mjesto da im se pokaže to što je njihova istorija, kultura bila, odnosno da na jednom mjestu mogu to da vide. Mi to radimo koliko je u našoj mogućnosti. Između ostalog, jedan od tih artefakata bit će taj top gdje će uz njega biti objašnjenje o čemu se radi, kako i zašto je baš tu. Tako da je na tom putu popravljanja, da tako kažemo, i nas samih na tom prostoru, potrebno da se govori o svim vrijednostima koje naš narod baštini”, naglašava efendija Germić.
– Vjerski i kulturno-historijski objekti mogu biti interesantni turistima –
Glavni imam Medžlisa islamske zajednice Ljubuški ističe da treba te vrijednosti sačuvati i obogatiti ih. To obogaćivanje, navodi efendija Germić, treba biti sadržajno i da se kao takva prenose na buduća pokoljenja koliko je to u moći sadašnjih generacija.
U Medžlisu Islamske zajednice Ljubuški računaju da bi se u narednom periodu više turista koji posjećuju taj zapadnohercegovački gradić, ali i širu okolinu mogli zainteresirati kako za vjerske, tako i kulturno-historijske objekte i sadržaje muslimana tog kraja.
“U našem planu revitalizacije svih objekata od kojih su neki u dobroj mjeri, odnosno u potpunosti ili djelomično obnovljeni, rekonstruisani, upravo je negdje u podsvijesti bila i ta želja da će doći neko vrijeme, pošto je ovo kraj gdje je blizu more, tu je i autoput, općenito rad na tom vjerskom turizmu. On je interesantan i zbog starosti džamija iz vrhunca moći Osmanskog carstva. Uvjereni smo da će doći vrijeme da će i kod nas prostrujati turisti koji imaju šta da vide, odnosno da im se ima šta i pokazati”, ističe efendija Germić.
Ali, na tom putu, cijeni efendija Germić, i do dostizanja tog nivoa treba biti puno toga urađeno i s njihove strane, a posebno kvalitetnog uvezivanja i koordinacije i sa turističkim agencijama i sa društvenih i kulturnim radnicima.
“Niz je tu stvari koje bi se mogle uvrstiti i koje bi mogle biti vrlo interesantne i samim stranim turistima, a i domaćim ljudima unutar same BiH”, poručio je hadži Šemso ef. Germić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
