Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić je tokom svog današnjeg obraćanja na iznošenju replika na završne argumente strana u prvostepenom postupku pred Haškim tribunalom ustvrdio kako nisu tačni navodi Tužilaštva da je on naredio da se nesrbi ne mogu vratiti na svoja ognjišta odakle su, navodno, otišli.

“Ja nisam želio ratno stanje. Nisam želio da se narod militarizuje. Pravo povratka izbjeglicama je regulisano sporazumima. BiH ne bi mogla biti kao unitarna država prihvatljiva ni Srbima ni Hrvatima. Prihvatili smo da izađemo iz Jugoslavije, ali da dobijemo nešto”, rekao je Karadžić.

Istakao je kako su mnogi strani zvaničnici govorili da je Karadžić tvrdio da se rat u BiH mogao izbjeći i riješiti drugim sredstvima.

“Moja pozicija je bila da će se sve riješiti za pregovaračkim stolom. Jasno sam govorio da će se svi vratiti na svoje ko bude želio i ko bude htio”, rekao je Karadžić dodajući kako je prije rata u BiH on jasno poručio da je sekularna država, u kojoj bi živjeli muslimani, Srbi i Hrvati, moguća.

“Muslimani, Srbi i Hrvati mogu živjeti zajedno u sekularnoj državi i tu smo se ja i Alija Izetbegović usaglasili”, istakao je Karadžić.

Tužilaštvo Haškog suda i bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić danas iznose replike na završne argumente strana u prvostepenom postupku. U posljednjoj razmjeni argumenata dvije strane su posebnu pažnju posvetile zahtjevu Tužilaštva da se optuženi Karadžić osudi na doživotni zatvor ako se utvrdi odgovornost za zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine za koje se tereti po 11 tačaka optužnice.

Također, u razmjeni argumenta bilo je riječi i o zahtjevu odbrane da Karadžić bude oslobođen.

Inače, za iznošenje replika obje strane imaju po 90 minuta, a posljednja sudska sjednica je rezervisana za pitanja tročlanog prvostepenog raspravnog vijeća sudaca.

Tužilaštvo i odbrana iznijeli su završne riječi u periodu od 29. septembra do 2. oktobra.

Inače, Karadžić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine.

Uhapšen je nakon niza godina skrivanja i prebačen u Den Haag iz Srbije 30. jula 2008. godine, dok mu je suđenje po 11 tačaka optužnice započelo 26. oktobra 2009. godine.

Tužilaštvo je u ovom slučaju izvelo 195 svjedoka koji su lično svjedočili u sudnici, suci su i sami pozvali jednog svjedoka, dok je odbrana izvela njih 238.

Karadžić, koji se u sudskom postupku zastupao sam, do kraja se borio pravnim sredstvima kako bi osporio postupak i poništio ga. Ipak, prvostepeni i žalbeni suci su odbili sve njegove pokušaje, tako da se dugotrajno suđenje približilo samom kraju.

Također, Karadžić je uputio i niz zahtjeva za ponovnim pozivanjem više svjedoka u vezi na vrijeme neobjelodanjenih dokaza Tužilaštva. Ipak, suci su zaključili da pri tom nije dao niti jednu valjanu osnovu zbog čega bi objelodanjeni materijal bio relevantan da bi zahtijevao ponovno pozivanje. Suci su odbacili i zahtjev tužilaštva za ponovnim otvaranjem postupka u vezi s masovnom grobnicom Tomašica.

Očekuje se da bi u slučaju Karadžića Haški tribunal konačnu odluku mogao donijeti sredinom ili krajem 2015. godine.