Pojedini njemački mediji nedavno su upozorili kako bi u moglo doći do humanitarne krize na područjima u BiH u kojima borave stotine migranata. Stoga jučer i prvi međunarodni konvoj, italijanskog Crvenog krsta – stigao je u Bihać. Ipak situacija je daleko od riješene. Posebno za izbjeglice na području Velike Kladuše.

Konačno vedrije nebo. Dan bez kiše. Stotinama izbjeglica u kampu u Velikoj Kladuši – donosi olakšanje. Kažu, noćima nisu spavali. Šatorski najlon tek djelimično štiti od kiše – ali zemlja je natopljena vodom. Jednako kao i njihova oskudna odjeća. Pokrivači. Koriste tračke sunca da ih posuše. Dječaci i djevojčice, u neznanju o tome šta se oko njih dešava – veselo i razgolićeno trčkaraju prostorom koji im je već više od dva mjeseca – dom. Dok jedni ručaju – drugi spavaju. Naizgled uobičajan dan, no, ovdje ništa nije uobičajeno.

“Ovdje sam već dva mjeseca, ali ova protekla tri, četiri dana, situacija je bila toliko loša, zbog kiše, po cijele noći nismo spavali. Sve nam je mokro, sada smo morali izbaciti da se malo osuši. Hranu dobijemo samo jednom dnevno”, priča izbjeglica iz Afganistana.

Nisu samo isfrustrirani zbog lošeg vremena, neuspjelih pokušaja prelaska preko granice, poruka koje dolaze iz EU, a koje nisu ohrabrujuće – nego kažu, ne mogu vjerovati i da su ih humanitarne organizacije ovdje zaboravile.

“Bio sam u Turskoj, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, ali ovdje u kampu u BiH, ima mnogo problema, Mnogo porodica ovdje ima koje nemaju hrane, nikakve organizacije ne dolaze ovdje da pomognu, samo ljudi pojedinačno dolaze da pomognu i mi se međusobno pomažemo. Pogledajte ovu djecu, gdje su organizacije”, poručuje izbjeglica iz Pakistana.

Istu tu poruku upućuju i evropskoj politici – ako nećete nama, pomozite bar djeci. 80-ak kilometara dalje – u Bihaću, situacija također kritična. No, osjeti se djelovanje humanitaraca na terenu. Domećem Crvenom krstu u pomoć su pritekli Italijani. Madraci, deke, higijenske potrepštine. Tri krcata kamiona.

“(Ima li hrane, lijekova?) Ne, ovdje mi nismo htjeli da rizikujemo sa hranom znajući procedure i uvjete transporta. Ovdje je prije svega higijena i lična i kolektivna oprema za smještaj i zbrinjavanje ljudi u ovoj situaciji migranata”, ističe Namik Hodžić, Crveni krst FBiH.

“Iako smo imali problema na granici, sretni smo što smo ovdje, okončali smo zadatak, doveli smo našu misiju, naš san je ispunjen, podržavamo naše prijatelje i članove porodice Crvenog krsta u BiH”, dodaje Ibrahim Malla, Crveni krst Italija.

Ipak, donacija će pričekati. Jer madraci, i oprema ne mogu u krajnje neuslovne, ruševine u kojima migranti borave ovdje u Bihaću. Ako i ostanu u nekadašnjem Đačkom i Domu penzionera – biće potrebno uložiti novac i stvoriti uslove. No može li lokalna zajednica – sama?

“Gledajte paradoksa, jedini koji su nešto uradili za te ljude smo mi u Bihaću, mi smo im dali lokaciju, mi smo osigurali zdravstvenu zaštitu, mi smo organizovali Crveni križ, i onda sada dolaze pa se čude kao kakva je to lokacija ni u horor filmovima nema takve. Znači mi koji smo nešto uradili ispada da smo loši, a drugi nisu ništa uradili”, navodi Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća.

U Krajini je već svima jasno – izbjeglice će ostati. I biće ih sve više. Pažnja lokalnih vlasti, kao i stanovništva, usmjerena je kao državnim institucijama, čekaju s nestrpljenjem konačne odluke o brojnim pitanjima koja se tiču njihovog smještaja. Hoće li jedna od lokacija biti i Agrokomerc?

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.