Amer Salihović je rođen 15. januara 1994. godine u Tuzli. Njegovi roditelji su porijeklom iz Konjević Polja kraj Bratunca. U Ameriku je sa porodicom doselio 2001 godine. Elektroinžinjer je po struci. Ne zaboravlja svoje korijene. Za Novi dan govori iz Kentuckya.
Kako obilježavate 11. juli?
Kao i prethodne tri godine, imamo niz događaja kojima odajemo počast žrtvama genocida u Srebrenici. Jedan od događaja je simpozij na lokalnom univerzitetu “Kentucky Western University”. Također, održavamo marš u centru grada koji se sastoji od 8.372 koraka kojima ćemo se na simboličan način sjetiti isto toliko žrtava genocida u Srebrenici
Koliko se u vašoj zajednici zna za genocid u Srebrenici?
Naš cilj je da se ljudi u našoj zajednici informišu o strahotama ratnih dešavanja u Srebrenici. Ovo je četvrta godina u nizu otkako organizujemo marš za sjećanje na Srebrenicu i veliki broj domaćeg stanovništva je imalo priliku da se upozna sa našim programom, što potvrđuje sve veći broj Amerikanaca na maršu.
Koja vam pitanja najčešće postavljaju ljudi koji nisu iz BiH?
Jednostavno, ljudi su u šoku što se tako nešto moglo desiti u srcu Evrope. Najčešće nas pitaju ko je počinio genocid i zbog čega bi neko uradio takav neljudski čin. Zatim ih isto zanima zašto i kako smo došli ovdje gdje jesmo i kakav je život u Bosni i Hercegovini sada.
Koliko se u vašim medijima govori o genocidu?
Američki mediji priznaju genocid u Srebrenici. Naše lokalne televizeije, novine i radio stanice nam omogućavaju medijski prostor kako bi što vise osvijestili lokalni narod o genocidu u Srebrenici. Također nam pomažu tako što javno pozivaju domaće stanovništvo da prisustvuje našim akcijama koje dižu svijest o genocidu u Srebrenici. Prije svega, zahvalni smo što uz njihovu pomoć u Bowling Greenu se ne zaboravlja Srebrenica.
Ko je “kriv” što ste još uvijek vezani uz domovinu?
Ima tu puno razloga. Pri razlog je što roditelji ne žele da ja i moja braća i sestre zaboravimo odakle smo došli. Drugi, malo bitniji razlog, imam četiri nišana u Srebrenici što su vrlo bliska mome srcu i ja sam odlučio da svoj život njima dam na neki način. Vjerujem, da što više ja uspijem da je to za njih, ne samo za mene.
Dolazite li u Srebrenicu, Potočare?
Bio sam tamo u aprilu. Mogu vam reći da je vrlo emotivno, ponekad i preteško doći, ali dolazim često.
Da li razmišljate da bi nekad mogli živjeti u BiH?
Ja bih želio. Da vam iskreno kažem Bosna je moja domovina, Bosna je moja majka. Ovo sve što radim je za moj narod, za moju porodicu i za Bosnu i Hercegovinu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.
