Dvadeset tri su godine od ubistva šestorice srebreničkih Bošnjaka u mjestu Godinjske bare kod Trnova.
U julu ‘95. nakon što su prethodno zarobljeni, Azmir Alispahić, šesnestogodišnjak i još petorica Srebreničana, dospjeli su u ruke paravojne formacije Škorpioni. Strijeljani su hicima u leđa, o čemu svjedoči i video snimak. Mnogi članovi porodica ubijenih za sudbinu svojih najmilijih saznali su upravu putem televizijskog ekrana. Bez obzira na niz presuda bivšim pripadnicima Škorpiona – majke, sestre, rodbina, i danas neutješni.
Dvadeset tri godine su prošle, a Nuri se, kaže, čini, da svog Azmira i danas može vidjeti ovdje. On sjedi, a ona ga gleda živog. Osjećaj je takav. No, realnost potpuno drugačija. Nema ni Azmira, ni brata mu koji je poginuo na Tuzlanskoj kapiji, ni muža. Kako izdrži, kaže, samo njeno srce zna.
“Šta ću da se ubijem nema koristi, da mogu ga vratiti pomagala bi i dan i noć što i pomažem”, kaže Nura Alispahić.
Baš kao što je pustila glas kada je prvi put vidjela na televizoru sudbinu svoj šesnaestogodišnjeg djeteta. Dok živi to zaboraviti ne može, baš kao ni posljednji susret.
“Krenuo je s vojskom i vratio se da kaže meni, majka, reko šta si se to vratio puca u Srebrenici dole kod bolnice, kaže mama nisam te poljubio morao sam se vratiti da te poljubim – e moj sine nećeš me više nikad poljubiti niti ću ja tebe i više nikad ga nisam vidjela do onog snimka a svaki dan slike gledam”, kaže Nura.
Azmira se svaki dan sjeti i Osman Salkić. Suprug njegove sestre. Zadatak mu je, kaže, bio u julu ‘95. da Azmira preko šume, izvede na slobodnu teritoriju. No, nije uspio. Razdvojila ih je zasjeda na zloglasnoj “Bukvi”, u kojoj su hiljade Srebreničane izgubile živote, hiljade zarobljene. Među njima i Azmir.
“Kad se desila pometnja kod Bukve pokušao sam da nađem Azmira naravno jer imao sam teret vodim tuđe dijete sa sobom i jedan od prijatelja iz Konjević Polja koji je živio u Azmirovoj kući mi je rekao da je Azmir već otišao naprijed da nema potrebe da ga tražim. Međutim, sve do haških istražitelja koji su mi pokazali snimak živjeli smo u nadi da je Azmir možda zato što je dijet,e ipak negdje živ”, kaže Osman.
No, na današnji dan, 23 godine unazad – pripadnici Škorpiona su na ovom mjestu strijeljali ne samo Azmira Alispahića, već i Safeta Fejzića, Sidika Salkića, Dinu Salihovića, Jusu Delića, Smaila Ibrahimovića – čija supruga danas poručuje:
“Nigdje je nema, gdje je pravda, nema pravde”, ističe Remzija Ibrahimović.
Za zločine u Godinjskim barama ranije su pred srbijanskim pravosuđem osuđeni – četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni”– Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – na ukupno 53 godine zatvora. Ključni dokaz bio je snimak strijaljanja, prvi put prikazan 2005. na suđenju Slobodanu Miloševiću.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.
