Dogodilo se to na današnji dan 2008. godine.

Sezonu “kiselih krastavaca”, odnosno ljetno razdoblje u kojem se skoro osim požara ništa ne događa, tog 21. srpnja uzdrmala je vijest: “Uhićen je Radovan Karadžić!”.

Vijest koju su tada prenijeli svi domaći i svjetski mediji.

Brojni novinari pozvani su sa godišnjih odmora, tražio se što brži transport, kako za Haag tako i za Beograd. Naime, upravo je u srbijanskoj prijestolnici uhićen Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, do tada uz Ratka Mladića, najtraženiji bjegunac s prostora bivše Jugoslavije.

“Oko 23 sata Savet za nacionalnu bezbednost Republike Srbije saopštio je da je akcijom srpskih službi bezbednosti lociran i lišen slobode haški optuženik Radovan Karadžić. U saopštenju, međutim, ne navodi se kada i gde je Karadžić uhapšen. Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da propadnici MUP-a nisu učestvovali u lociranju i hapšenju Karadžića.”

Dio je ovo informacije koju je oko 23 sata te noći prenijela kuća B92. Medijska kuća koja je i do tada, među rijetkima u Srbiji izvještavala o svim suđenjima u Haagu, presudama, zločinima…

Uskoro stiže i službena potvrda uhićenja, dok se ujutro počinju otkrivati prvi detalji.

Naslovnice novina i minute informativnih emisija zapravo zauzima Dragan Dabić, neuropsihijatar i bioenergičar. Imao je sijedu kosu i dugu bijelu bradu. Dragan Dabić bilo je zapravo lažno ime koje je koristio Radovan Karadžić.

Bio je do tada u bjekstvu 13 godina nakon što je Haški tribunal raspisao potjernicu, tereteći ga da je sudjelovao u ratnim zločinima na području BiH. Posljednji put bio je viđen u javnosti u srpnju 1996. godine, nakon što je fotografiran u Han-Pijesku.

Tražio se godinama, često smo slušali kako se na Palama vrše pretresi, policijske akcije, da su mu međunarodne i domaće vlasti za “petama”, raspisana je i međunarodna potjernica, nudila se novčana nagrada… Međutim godine su prolazile, od Karadžića ni traga ni glasa nije bilo. Tvrdilo se da je pitanje dana kada će biti uhićen, no međutim to se nije dogodio. Sve do tog 21. srpnja 2008.

Kasnije će se ispostaviti da je pod žestokim pritiskom međunarodne zajednice, Boris Tadić, tadašnji predsjednik Srbije, morao dati odobrenje da Karadžić bude uhićen. Prema informacijama, američki obavještajci su otkrili Karadžića i pratili svaki njegov pokret. Kasnije je o tome pisao i Julian Borger, dobitnik Pulizerove nagrade.

U svojoj knjizi “Suđenje kasapinima”, naveo je kako ništa nije bilo prepušteno slučaju te da je akcija uhićenja Radovana Karadžića trajala kratko.

Da li se Radovan Karadžić najbolje skrivao od svih haških bjegunaca? Nije, čim je provaljen, ali je bio najorginalniji, piše Borger.

Navodi i to da kada su mu agenti prišli i priopćili da je uhićen, Karadžić nije pružio nikakav otpor, te kako nije ni riječi progovorio. Lisice na ruke stavljene su mu u jednom stanu u središtu Beograda, u općini Vračar. Kasnije je tvrdio kako ga je Tadić “prodao” za 5 milijuna dolara.

Uskoro bivši predsjednik RS-a biva prebačen u Haag i tamošnji Tribunal, čitanje optužnice, uvodne riječi, zakazivanje suđenja… Tvrdio je Karadžić kako mu je obećano da neće biti uhićen, da je tribunal “politički sud”, da je nevin i da se samo borio za svoj narod.

Suđenje mu je počelo u ožujku 2009., završilo u listopadu 2014.

Dvije godine kasnije, zakazano je i izricanje prvostupanjske presude. Moj prvi veliki službeni zadatak na N1. Pored mene novinari regionalnih i svjetskih TV kuća, kao i brojni predstavnici Udruženja žrtava. Kažu očekuju pravdu i da bude kažnjen onaj koji je prouzrokovao smrt njihovih najbližih.

“Ako Karadžić neće biti proglašen krivim za genocide u Srebrenici, tko će onda odgovarati za pokolj više od 8000 muškaraca?“, riječi su kolegice koja stoji pored mene. Iz Hrvatske je. Oboje izvještavamo noć uoči presude. Sutradan je i pratimo.

Bilo je to 24.ožujka 2016., kada je izrečena neki će reći povijesna presuda i po mnogima,do tada najvažnija, presuda jednom političaru.

Proglašen je krivim za opsadu, teroriziranje, ubojstva i zločine u Sarajevu. Kriv je za istrebljenje, ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti, ubojstvo kao kršenje običaja ratovanja, deportacije, nehumana djela, prisilno premještanje, širenje terora, protupravni napad na civile, i uzimanje taoca kao kršenje običaja ratovanja.

Kriv je za genocid u Srebrenici.

Tada je osuđen na 40 godina zatvora.

Sada čeka pravosnažnu presudu.

Isti onaj Radovan Karadžić, koji je s govornice u Skupštini RBiH 1991. poručio:

“Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao”.

Pakao je na sreću završen 1995.

Presuda onom tko je sudjelovao u njegovom kreiranju, biće izrečena u prosincu ove godine.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.