Dok Bosanci i Hercegovci nemilice odlaze u potrazi za boljim životom, za to vrijeme političari nemilice troše javni novac. Na enormno visoke plate, putovanja, službena vozila, pratnje... Istovremeno za probleme građana gotovo i da nemaju sluha, niti su zabilježeni slučajevi preuzimanja pojedinačne i kolektivne odgovornosti.

Osim izbora, za politiku, druge sankcije ne postoje, čak ni onda kada parlamenti ne usvoje izvještaje o radu institucija, ili kada revizori, nevladine organizacije, novinari – utvrde nepravilnosti. Nerijetko izostaju i reakcije pravosudnih institucija, čiji izvještaji o radu u više navrata također nisu prihvaćeni u zakonodavnim tijelima.

S druge strane, političari u drugim državama svijeta ne izbjegavaju preuzeti odgovornost. Pa je tako norveški ministar podnio ostavku jer je na odmor ponio službeni telefon. I grčki ministar civilnih poslova je podnio ostavku zbog nedavnih požara.

Ivana Korajlić iz Transparency Internationala smatra da odgovornost nije osobina domaćih političara.

“Ne postoji nikakva vrsta odgovornosti da se polažu računi građanima, ne samo za raspodjelu sredstava, već i za način na koji se upravlja javnim institucijama, niti način na koji se zapošljavaju, imenuju i sve ono što je vezano za upravljanje samim institucijama. Revizorski izvještaji godinama upozoravaju na ozbiljne nepravilnosti u radu institucija na svim nivoima od državnih do kantonalni, ali niko od rukovodilaca nikada nije imao potrebu da bilo šta obrazloži, a da ne govorimo o toj odgovornosti gdje bi došlo do podnošenja ostavki, već se ide u drugu krajnost uglavnom se napadaju i revizori i svi oni koji ukazuju na te vrste nepravilnosti”, ukazala je Korajlić.

U BiH je nezamisliva i slika koja poput one zabilježene 2016. u jednoj od najrazvijenijih evropskih zemalja – Austriji, gdje predsjednik države bez ikakve pratnje, pješači na posao. Niti zamisliva slika poput one gdje austrijski kancelar, Sebastian Kurz, koji također, bez ikakve pratnje putuje niskobudžetnim avioprijevoznikom. S druge strane mediji kod nas su primjetili sljedeće:

“Od januara do jula ove godine raspisana su 292 tendera za kupovinu službenih automobila, na šta je potrošeno gotovo devet miliona, od čega se oko tri miliona odnosi na putničke automobile, odnosno limuzine. Na 70 posto svih završenih tendera prijavila se samo po jedna firma”, istaknuli su iz BIRN-a.

No, skupocjeni automobili su tek jedna od kategorija rasipništva. Mediji, revizori, nevladine institucije godinama dokumentuju kako se milioni maraka javnog novca troše i na putovanja upitne opravdanosti političkih predstavnika, plaće koje se mječeno broje u hiljadama maraka. I tako godinama. Odluka o smanjenju vlastitih plaća nije bilo, dok je samokritičnost sporadična.

“Za šta prima čovjek 4.000 maraka – može da ne dođe nikad, može da dođe, a da ništa ne radi u suštini preko 90 posto poslanika ne rade ništa”, naglasio je Zukan Helez, zastupnik SDP-a BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

Čak i u situacijama kada sami parlamenti ne prihvate izvještaje o radu institucija, što nije rijedak slučaj, sankcija za neodgovorno ponašanje nema.

Korajlić je mišljenja da političari svojim ponašanjem pokazuju samovolju.

“Zapravo se šalje poruka građanima da ni ta sredstva koja se izdvajaju u budžet nisu njihova, da političari mogu da rade šta žele a čak ni građani nešto to pretjerano ne kažnjavaju na samim izborima kada imaju priliku jedini put pokazati šta misle o tome kako se rukovodi institucijama”, rekla je.

Zbog svega navedenog, kazala je Korajlić, ogromna je odgovornost na pravosudnim institucijama, no i one se pretjerano ne zamjeraju vladajućim.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.