Od prosječne plate koja u oba entiteta iznosi tek nešto više od 800 maraka, stotine maraka odlaze na doprinose, poreze, akcize - podaci su kako nevladinih organizacija, tako i ekonomskih analitičara. Država od građana uzima milijarde maraka godišnje, ali ih ne usmjerava u bolji život stanovništva, upozoravaju stručnjaci.
Porezi u rastu, ali ne i plate i penzije. Ako do povećanja i dođe, ona su minimalna. Građanima je bitno da nisu dužni državi, a ono novca što ostane, za većinu je jedva dovoljna za preživljavanje.
Većina građana koji su čekali u dugim redovima da plate račune, nije bila raspoložena za razgovor. Oni koji su pristali da govore za N1, tvrde da plata nije dovoljna za normalan život. Neki su, pak, ukazali da bi bez pomoći djece bili primorani samo “plaćati račune, jesti hljeb i mlijeko”. Još teže je onima koji imaju kredite, koji su primorani kupovati lijekove i školovati djecu, naglasili su neki od građana s kojima smo razgovarali.
No, ne odlazi novac samo na režije. Na osnovu analiza podataka enitetskih poreznih uprava i analiza budžeta na svim nivoima vlasti, Centar za politiku i upravljanje vrši izračun koliko građani novca izdvajaju na doprinose i različite poreze. U svrhu izračuna je pokrenuta i web stranica Mojporez.ba.
Slijedeći izračun na osnovu ove web stranice za neto platu od na primjer od 880 maraka:
– Na penziono i invalidsko osiguranje odlazi 315 maraka;
– Zdravstveno osiguranje 226 maraka;
– Na porez na dohodak 64 marke;
– Na doprinos u slučaju nezaposlenosti 27 maraka.
Dakle, 632 marke jedne prosječne plate se usmjeri samo na porez – na mjesečnom nivou. A na godišnjem nivou je taj iznos 7.590 maraka. Pri tome, uopšte nisu uračunati porezi od potrošnje na prehranu, akcize na gorivo, alkohol, duhan. No, interesuju li se za ove podatke građani? Timur Abaspahić, istraživač Centra za politiku i upravljanje, smatra da je njihovo interesovanje nedovoljno.
“Nedovoljno koliko bismo bi htjeli da bismo osvijestili građane da porez u suštini ne bi trebao značiti pljačku, već usluga i trebali bi što više pričati na ovu temu. Što se tiče našeg sajta, prve godine smo imali otprilike kao i ove godine – oko 25.000 posjeta, što je po našim očekivanjima malo”, rekao je Abaspahić.
Problem nije u porezima, smatra ekonomista Faruk Hadžić. Već što uz rast poreza ne rastu znatno penzije i plate. A još veći problem je taj što se novac građana ne koristi u jasne namjene. Hadžić je to objasnio na sljedeći način:
“Novaca ima. 840 miliona maraka je prošle godine prikupljeno od akciza na duhan, a nula maraka je završilo u zdravstvu i to su stvarni problemi o kojima niko ne govori. Recimo da se samo pet posto od toga usmjerilo za liječenje najtežih oboljenja, ne bi građani morali zvati humanitarne telefone jer novca ima, ali je taj novac nenamjenski utrošen”.
Koliko država uzima, ekonomista Hadžić pomno bilježi i na fiskalnim računima. Evo nekoliko primjera: Od šest maraka za pola kilograma kafe, na porez je otišlo dvije marke i 44 feninga. Od četiri marke i 30 feninga za kutiju cigareta, država uzima tri marke i 40 feniga. Za 50 maraka dizela – državi pripada 27 maraka i 77 feninga.
“Ako uzmemo platu od 800 maraka, po raznim osnovama oporezivanja od poreza na dohodak, PDV-a, akciza, svega onoga što je nametnuto građanima – država uzme negdje oko 225 maraka. Jednom građaninu koji ima 800 maraka platu, ostane više od pet stotina maraka, što je njegova stvarna plata”, ukazao je Hadžić.
Prema podacima Centra za politike i upravljanje – samo za osnovne poreze, ne računajući hranu, gorivo, alkohol, cigarete – od 365 dana u godini, građani rade 153 kako bi platili državi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
