Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem fatihe odata je počast za 43 Sarajlije, ubijene na današnji datum 1995. godine na pijaci Markale. Minobacačka granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu, što se smatra jednim od najstravičnijih zločina.

Na ulazu u Gradsku tržnicu Marakle krajem rata, avgust 1995. godine,malo ko je mogao vjerovati da će se ponoviti maskar koji se dogodio godinu dana ranije na centralnoj gradskoj pijaci. Tada su ubijena 43 civila, 84 osobe su teže i lakše ranjeno. Dva najbolja druga tada 15-etgodišnjeg godišnjeg Damira Malagića su poginula.

“Bio sam na tržnici, prodavao svijeće. Dvojica drugova su mi tu poginula. Oni su došli da se pozdravimo, i ispratio sam ih do vrata. Oni su izašli, a onda je granata pala. Mene je detonacija odbacila. Izašao sam i imao šta vidjeti. Ljudi su izašali, vrištali su, bili su povrijeđeni. Neki čovjek mi je rekao da uđem u slučaju da padne još jedna granata”, prisjetio se Malagić.

I Džano Avdić tog 28. avgusta posljednji put vidio je svog prijatelja – Hidajeta Alića. Pozdravili su se, Avdić je ušao u zgradu i zatim je pukla granata.

“Bio je jedan strahovit tresak, lomljenje stakala. Pošao sam da izađem, pritekle su različite ekipe da pomognu. To je sjećanje koje ostaje u čovjeku”, ispričao je Avdić.

Centralna gradska pijaca, za vrijeme opsade, predstavljala je jednu od rijetkih lokacija gdje je bilo moguće nabaviti hranu. Tako su i tog 28. avgusta 1995. Markale bile mjesto koje je mnogima značilo opstanak. U 11 sati začulo se pet snažnih detonacija, a Markale su doživjele gorku sudbinu.

Senida Karović, predsjednica Udruženja žrtava rata u Kantonu Sarajevo, je također podsjetila da je zločin na Markalama primorao NATO na intervenciju.

“Ovaj zločin jedan je od posljednjih u opkoljenom Sarajevu jer stradanje civila u ovoj ulici i na ovom mjestu je presedan zla, nakon kojeg su su uslijedili NATO napadi na agresorske napade oko Sarajeva”, kazala je Karović.

Nakon masakra kod Gradske tržnice, uslijedila je prva vojna intervencija NATO-a. Vojno-političko rukovodstvo Srba prisiljeno je na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije s položaja oko glavnog grada BiH.

Srpska strana nikada nije preuzela odgovornost za masakr koji se dogodio 28. avgusta 1995. Tvrdili su da iza tog napada stoji Armija RBIH. No, činjenice koje su iznesene i pred Haškim tribunalom nepobitno su ih demantirale.

Stručnjaci koji su kasnije svjedočili u haškim procesima, potvrdili su da je granata ispaljena na Markale, ispaljenja s položaja Vojske Republike Srpske Jedan od svjedoka optužbe, bivši član UNPROFOR-a u BiH, David Harland, izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću da za komandu UNPROFOR-a u Sarajevu “nije bilo dileme”.

“Tadašnji komandant UNPROFOR-a, britanski general, Rupert Smit, namjerno je izjavio da “nije jasno” odakle je granata ispaljena da bi dobio vrijeme za izvlačenje vojnika UNPROFOR-a sa srpskih teritorija, prije masovnih udara avijacije NATO-a na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva On je ocijenio da je ta taktička izjava generala Smita ‘doprinijela mitu da je možda neko drugi ispalio granatu’ na Markale, a ne Vojska Republike Srpske”, svjedočio je Harland.

No, sve navedeno nije spriječilo srbijanske analitičare da i dalje tvrde kako iza Markala stoji Armija RBiH.

Salih Kruščica, brat ubijene Sevde Kruščice, je naglasio kako zločinci iznova omalovažavaju žrtve.

“Zločinci uvijek omaložavaju žrtve. I to više boli od onog što se desilo prije 23 godine.Volio bih da je ovdje više hiljada građana Sarajeva da obilježe ono što se se desilo”, kazao je Kruščica.

Među osobama koje su danas došle da poklone žrtvama masakra zatekli smo i ugledne bh. umjetnike, Almira Zrnu i Safeta Zeca koji su i kroz svoje radove govorili o užasu koji se dešavao Sarajevu.

“Baš smo Safet i ja razgovarali, šta je to što natjera čovjeka da čini što čini? Kako čovjek može sebi da opravda to što je radio? Meni to ne ide u glavu, zaista”, rekao je Zrno.

“Sve je to van ljudskog razuma, čitav način na koji se ubijalo, na koji se razaralo”, ukazao je Zec.

Za ratne zločine nad stanovnicima Sarajeva, uključujući i dva masakra na Markalama, Haški tribunal osudio je je visoke oficire Vojske Republike Srpske, Stanislava Galića na doživotni zatvor, a Dragomira Miloševića na 29 godina. Marakale se spominju i u nepravomoćnim presudama Radovan Karadžiću i Ratku Mladiću.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.